"Zaječarska bajka: Kako su izbori ukradeni, ali niko ništa nije video"
U zemlji Srbiji, gradu zvanom Zaječar, 8. juna održani su izbori koji su, po rečima vlasti, bili „najpošteniji u istoriji demokratije još od vremena kada je neko prvi put viknuo: 'Ej, ajde da glasamo!'“. I sve bi to bilo lepo da novinari, ti zli dušmani, nisu počeli da kopaju po istini. Zamislite bezobrazluk – oni pronašli dokaze o kupovini glasova, zabeležili ljude koji su priznali da su dobili brašno, paket i poneku paru, i još na sve to – otkrili papire sa imenima onih koji su glasali „za“ i dobili poklone. Skandal!
Ali ne brinite – tu su naši čuvari reda i prava, Policija, Tužilaštvo i Sud, koji su, kako i priliči, stali u zaštitu – ne zakona, nego stranke. Jer, kakvi bi oni to bili državni organi kad bi stvarno istraživali nešto što miriše na izbornu krađu? Gde bismo završili ako bismo ozbiljno shvatili snimke, izjave i dokumenta? Ma nema toga u zakonu – a ako i ima, ne važi za junake SNS-a.
Sud kaže: „Dokaz? Kakav dokaz? Mi vidimo samo papir sa imenima ljudi. To može biti i spisak za krsnu slavu.“ Policija dodaje: „Mi smo profesionalni – hapsimo samo one koji prave galamu, a ne one koji dele poklone.“ A Tužilaštvo, kao fina dama iz pozorišta, ćuti i čeka da neko napiše scenario u kojem ima manju ulogu.
U međuvremenu, opozicija tvrdi da su izbori pokradeni. Oni pišu prigovore, a režimski komentatori sada sa smeškom kažu: „Da, da, bilo je problema, ali znate – loše su napisani prigovori.“ Nije važno što je neko ukrao izbore – važno je što opozicija nije potpisala žalbu sa pravim fontom i nisu bile u skladu sa Pravilnikom o nemirima.
U Zaječaru se sada šapuće da mnogi budući odbornici, koji su „pobedili“, neće na more. Nije zato što su patriote – nego jer ih čeka partijska čistka, pa ne smeju da se pomere iz grada dok se ne završi „rekonstrukcija“ SNS-a. Nema Grčke za njih, nema Nesebara, samo kafana „Kod Izborne Kutije“ i čekanje da se naredi ko ide, a ko leti.
Vlast već najavljuje formiranje nove-stare vlasti sredinom avgusta, kao da je sve bilo regularno, a građani kao da ne znaju šta se desilo. Zato je vreme da se Zaječar, umesto što trpi, konačno se probudi. Neka taj dan formiranja vlasti bude dan velikog narodnog dolaska – iz cele Srbije. Jer ako u Zaječaru može da se „pobedi“ ovako, sutra će moći i u bilo kom drugom gradu.
A da ne zaboravimo: novinari. Oni koji su sve ovo dokumentovali, razotkrili i preneli. Vladajućoj partiji postali su trn u oku, sneško koga tresu dok se ne rastopi. Meta su postali samo zato što su pitali „Ko je, bre, dobio taj paket?“ i „Zašto je birački spisak na papiru koji miriše na kupus?“
Ali, znate šta? Iako novinari više ne mogu slobodno da hodaju ulicom bez da ih neko ne snimi ili opsuje, iako građani strepe hoće li sutra dobiti poziv da svedoče protiv sebe samih – istina, kao što znamo, nekad kasni, ali uvek dođe. I doći će i u Zaječar.
Do tada, dragi čitaoci, nosite svoj glasački listić kao amajliju. Možda vam sledeći put donese brašno. Ili još bolje – pravdu.
Ali ako išta u Zaječaru još ima kičmu, to su ti ljudi što pišu, snimaju, i viču kad svi drugi ćute. Zbog njih znamo šta se desilo – i zbog njih, možda, još nismo izgubili sve.