Svako domaćinstvo čuvalo je ovce, a bilo je domaćina čija su stada brojala i više stotina ovaca. Sir se nekada prodavao na čabrove, a sada se jedva par velija nađe.
Novo Korito je nekada bilo nadaleko poznato po ovčijem siru.
Stotine ovaca napasalo se na nepreglednim pašnjacima, u nedrima Stare planine.
Sa sirenjem se otpočinjalo na Đurđevdan, kažu da je upravo taj prvi, đurđevdanski sir najukusniji.
Sir za prodaju se čuvao u čabrovima, a jedan čabar težio je i do sto kilograma. Krajem XIX veka domaćin Ilija Živkov Stojanović „iljadio je ovce“, a prodavao je i po dvanaest čabrova sira.
Nekad beše, a sad se samo spominje. Teško je naći na prodaju i par kilograma sira, a kamo li čabar.
Kako se nekada sirio čuveni torlački sir? Pogledajte u video prilogu u nastavku teksta.