U periodu eksperimentalnog rada portala, još pre nego što je „Glas Zaječara“ zvanično upisan u registar medija, počeli su prvi pritisci na članove redakcije, pretežno zbog krtičkih tekstova koji su u formi kolumni objavljivani na portalu.
„Nedugo pošto je gradonačelnik Zaječara na svom fejsbuk profilu u viša navrata koristio pogrdnu frazu „krmoglava lepotice“, više nego očigledno aludirajući na mene, kod ulaznih vrata dočekalo me je iznenađene – osečena svinjska nogica. Da gradonačelnik nije plasirao uvredljivu frazu, i da me više prijatelja nakon svake objave koja je ovu frazu sadržala nije kontaktiralo rečima „opet o tebi govori“ i slično, smatrala bih da je to slučajnost. Ipak, očigledno je bila reč o veoma neslanoj šali njegovih istomišljenika koja je imala za cilj da me zastraši i opomene. Naravno, nije bilo nimalo prijatno jer ko uostalom nekome daje za pravo da vas kontsantno omaložava na tako podmukao način? Ovaj slučaj i druge pritiske i međunarodna javnost prepoznala je i priznala kao slučaj napada na novinare. “ – kazala je Anđela Risantijević
Onemogućavanje rada i omalovažavanje nastavilo se ubrzo, i već marta meseca članovi redakcije portala udaljeni su sa mesta izveštavanja, čime je prednost u izveštavanju data drugoj novinarskoj ekipi.
„Moj kolega i ja udaljeni smo jer smo se navodno nalazili na mestu na kom smo bili izloženi životoj opasnosti. Osećala sam se kao novinar i čovek izuzetno poniženo kada smo se susreli sa ekipom kolega sa RTS koji u pratnji Elene Petrović stizali na mesto sa koga smo mi svega nekoliko minuta ranije bili udaljeni pod izgovorom da nam je ugrožena bezbednost. Taj osećaj nikada neću zaboraviti. Poniženje u momentu kada smo svim raspoloživim sredstvima radili kako bi javnost pravovremeno izvestili o poplavama koje su ugrozile život i imovinu mnogih sugrađana.“ – rekla je Anđela Risantijević
Nezavisno udruženje novinara Srbije u više navrata osudilo je ponašanje gradonačelnika Zaječara, ali kritike i apeli nisu urodile plodom. Redakcija portala obraćala se i Gradskoj upravi sa zahtevima za dostavu poziva za javne skupove i događaje čiji je domaćin i organizator Gradska uprava – ali, odgovora nije bilo.
„Selektivno pozivanje na skupove dugo vremena je praksa – i nije ograničeno samo na Gradsku upravu. Zaječarski upravni okrug skinuo je naš portal sa mailing liste nakon što je načelniku okruga na sednici postavljeno neugodno pitanje vezano za hapšenje inspektora rada. Od tog dana nismo primili niti jedan službeni poziv putem e-maila od Zaječarskog upravnog okruga, čemu je kumovao i kritički tekst u formi kolumne, koji se očigledno nije dopao nadležnima u okrugu. Javno preduzeće „Timok Održavanje“ takođenam ne upućuje pozive za konferencije za štampu, niti saopštenja za javnost ili bilo kakva druga saopštenja. Ne odgovara ni na naše mailove – u najvećem broju slučajeva. I tu se lista ne završava. Iako postoji sekcija za novinare na sajtu Gradske uprave Zaječar gde se objavljuju javni pozivi za događaje, često se desi da se javni pozivi pogotovu za sednice Gradsog veća objave bukvalno nekoliko minuta pre početka. Kako se onda blagovremeno drugi, da ne kažem podobni mediji pojave blagovremeno? Blagodareći pravovremenim pozivima putem telefona koje mi ne dobijamo.“ – dodala je Anđela Risantijević
Pritiscima je bio izložen i Vladimir Petković, saradnik portala Glas Zaječara, koji je fizički napadnut u centru Zaječara februara 2019. godine zbog bedža koji je nosio. Kuriozitet je da je S.S. koji na napao Petkovića ubrzo angažovan u JP „Timok održavanje“.
„Vladimir je napadnut usred bela dana u centru Zaječara. Iako je napadač relativno brzo priveden pravdi, ono što nam je zapalo za oko bila je činjenica da je napadač ubrzo bio radno angažovan u JP „Timok održavanje“. Da li je to samo slučajost ili je na taj način isti nagrađen za sprovedeno delo – ne mogu sa sigurnošću da tvrdim. Kolega Vladimir u više navrata bio je omalovažen upotrebom termina „tkz. novinar“. Kao građaninu uskraćeno mu je pravo da prisustvuje prijemu građana kod gradonačelnika i predstavi probleme građana. Obrazloženje je bilo da je u pitanju prijem građana i građanki, a ne novinara. Novinari valjda nisu građani. Tako ispada.“ – dodala je Risantijevićeva
Uskraćivanje prava na rad, omalovažavanje i pritisci, deo su svakodnevnice. Ipak, sa radom se nastavlja – do kada, ostaje da se vidi.
„Pritisci se pojavljuju u svim oblicima, nekad je suptilno izneta uvreda, nekada „prijateljski savet“ da se o nečemu ćuti ili da se negde „ne gura nos“ – iako se pojavljuju u različitim oblicima suština je ista – kada niste istomišljenik automatski ste strani plaćenik i ne volite svoju zemlju. Sa radom nastavljamo, a do kada ćemo moći, ostaje da se vidi. Do finansijskih sredstava dolazi se jako teško, opstanak je teška borba – a inatom se ne plaćaju računi. Ko će biti uporniji, videćemo, ali svakako neće još dugo trajati, jer je snaga na izmaku.“ – zaključuje Anđela Risantijević
Izvor: Građanske inicijative