Jedan ginekolog na 8.603 pacijentkinje godišnje: "Medicinske pustinje" u kojima žive žene u Srbiji
Nedostatak lekara, informacija i logistike, strah da će izrabrani lekar otići, potom i diskriminacija, a onda odluka da se pregledi odlože i ćutanje ako su doživele diskriminaciju, neka su od iskustava žena u zdravstvenom sistemu Srbije koja su zabeležena u istraživanju Instituta za društvenu teoriju.
Ljiljana Pantović sa Instituta za društvenu teoriju objašnjava da su medicinske pustinje mesta iz kojih se država povukla iz uslova koje je obavezna da pruži da bi ljudi ostvarili pravo na zdravstvenu zaštitu.
"Za žene znači da su ostavljene sopstvenim resursima, da one popunjavaju rupe u sistemu. One organizuju svoj prevoz, plaćaju ono što bi trebalo da im je dostupno, traže informacije koje im niko nije dao, često odlažu preglede, i često ćute i trpe diskriminaciju i loš tretman, zato što veruju da ako sada ne odu i ako taj jedan lekar ode, onda neće uopšte imati zdravstvenu zaštitu", rekla je ona.
To, dodaje, nije samo pitanje ima li u tim ustanovama dovoljno lekara, već je i pitanje pristupačnosti, kvaliteta usluge, načina na koji su pacijenti tretirani.
"Naše kolege sa Medicinskog fakulteta su još 2019. godine, kao deo jedne evropske studije, pokazali da u Srbiji u svakom administrativnom regionu, postoji makar jedna medicinska pustinja koja se po tih nekoliko kriterijuma uklapa u tu definiciju", rekla je ona.
Dala je primer Zaječara gde, tvrdi, jedan ginekolog "pokriva" 36 sela.
"Podaci Batuta pokazuju da jedan ginekolog ima 8.603 pacijentkinje godišnje," navela je.
Istraživanje Instituta za društvenu teoriju postavilo je pitanje kako žene žive i ostvaruju zdravstvenu zaštitu, ako žive u selima, ako su siromašne, stare, iz marginalizovane grupe.
"Žene često ćute na loš tretman koji dobijaju, a to je za Romkinje zaista posebno ogoljen proces. One su diskriminisane već po ulazu u zdravstveni sistem. Normalizuje se poruka da se vaše zdravlje smatra manje vrednim", rekla je ona.
Daje primer Bačke Topole gde, navodi, porodilište ne radi zbog godišnjih odmora i nedostatka kadra.
U istraživanju su došli do podataka da samo 34,5 odsto žena reproduktivnog uzrasta živi u zoni u kojoj treba 30 minuta do tercijalne ustanove.
U Zlatiborskom, Borskom i Severnobačkom okrugu nema dostupnosti tercijalnom porodilištu u zoni od 60 minuta.
"Postoje i ginekološko-akušerske pustinje, koje se definišu kada je udaljenost do porodilišta veća od 80 kilometara. U tom smislu mi vidimo, na primer, koliko je stari sistem zdravstvene zaštite zapravo bio dobro osmišljen. Mi imamo 54 porodilišta, zapravo 53 bez Bačke Topole, ali od tih 53, pet su tercijalne ustanove. Zašto su one bitne? One su mesta gde se tretiraju visokorizični slučajevi, gde imamo neonatologiju", kazala je.
Pitala je zašto ovi podaci nisu javno dostupni.
"Jedan od predloga jeste da ustanovimo praćenje postojanja medicinskih pustinja. Negde gde je alarmantno, nadležne institucije bi trebalo da što pre reaguju. Podaci koje smo dobili od Batuta nam pokazuju da, konkretno u Kladovu, imate dva ginekologa u porodilištu. U protekle tri godine oko 80 žena se porodilo tamo, a stopa carskih rezova je 70 odsto. To je zaista alarmantno. Svetska zdravstvena organizacija preporučuje da bude stopa ispod 10 odsto", navela je ona.
Razgovarali su, kaže, sa starijom ženom 74 godine, iz okoline Zaječara, koja od prošlogodišnjih izbora ne može da dođe do grada i kupi lek, jer čak ni jedan jedini školski autobus koji je dolazio do sela, više nije saobraćao, jer nije bio potpisan ugovor sa firmom koja obavlja transport.
Izvor: N1