Čuvarkuća, jaje koje se ne jede
Foto: Razmenili jaja preko terase, Glas Zaječara
Društvo

Čuvarkuća, jaje koje se ne jede

pre 1 sat Miljko Stojanović

U svakoj kući koja obeležava Uskrs postoji jedno jaje koje se ne lomi, ne poklanja i ne jede – čuvarkuća.

Čuvarkuća stoji po strani, često na polici ili pored ikone, i ostaje tu – do sledeće godine.

Naizgled običan predmet, zapravo nosi slojevitu simboliku koja seže daleko pre hrišćanstva. Jaje je od davnina predstavljalo život, obnovu i cikličnost prirode. Sa Uskrsom, taj simbol dobija dodatno značenje – postaje znak vaskrsenja.

„Bojeno jaje nagoveštava radost, trajanje i uskrsnuće“, objašnjava etnološkinja Vesna Marjanović pišu Sremske vesti.

Iako je crkva zvanično prihvatila ovaj običaj tek u 12. veku, u južnoslovenskim krajevima on se pominje već u 16. veku – a njegovi koreni verovatno su još stariji.

Prvo obojeno jaje u Srbiji ima više imena, u zavisnosti od regiona: čuvarkuća, čuvarak, krstaš, strašnik, izmamak. Bez obzira na naziv, funkcija je ista – zaštita doma.

Verovalo se da čuvarkuća ima apotropejsku moć, odnosno da štiti od zla, bolesti i nesreće. Nije bila samo simbol, već aktivni deo domaćinstva. U nekim krajevima čuvala se i voda ili boja u kojoj je jaje kuvano, kao dodatni zaštitni element.

Ni nakon godinu dana, čuvarkuća nije bacana. U seoskim sredinama mrvila se i polagala u zemlju – u prvu brazdu ili čak u mravinjak – kao želja za plodnošću i napretkom. Taj čin je spajao veru i svakodnevni život, ritual i rad.

I sam proces farbanja jaja nekada je bio strogo određen. Nije svako mogao da ga obavlja. „To je činila žena za koju se verovalo da je ritualno čista“, kaže Marjanović. Boje su se dobijale iz prirode – od korena broća, ljuske luka, lišća oraha, koprive ili čak čađi.

Crvena je, ipak, ostala dominantna. Ona simbolizuje Hristovu krv, ali i život.

Postoje i brojne legende koje objašnjavaju poreklo ovog običaja. Jedna govori o Mariji Magdaleni koja je rimskom caru donela jaja, a ona su, prema predanju, pocrvenela u trenutku kada je izgovorila „Hristos vaskrse“.

Druga, još starija, vezuje se za Golgotu, gde je krv sa krsta obojila jaja u gnezdu ispod.

Sve ove priče imaju istu osnovu: transformaciju.

Danas se jaja često kupuju već obojena, a boje su sintetičke. Ornamentika je raznovrsnija nego ikad, ali je ritual pojednostavljen. Ipak, čuvarkuća je ostala.

Izvor: Danas

Podeli vest
O autoru
Miljko Stojanović

Kratka biografija autora trenutno nije dostupna.

GLAS ZAJEČARA

Sva prava zadržana - "Kompas Media", Anđela Risantijević, PR, Zaječar, Varšavska 10. Preuzimanje sadržaja sa informativnog portala, bilo u celosti ili delimično bez prethodne saglasnosti "Kompas Media" predstavlja povredu autorskih prava.