Kako izgleda biti žena u malom mestu u Srbiji pokazuje i primer medicinske zaštite. Kako je objavljeno u tekstu na sajtu Tamponzona.rs, u 36 zaječarskih sela ne radi nijedan ginekolog, a Dom zdravlja u Zaječaru ima samo jednog.
Žene u 36 zaječarskih sela bez ginekologa: Kako vratiti specijaliste u domove zdravlja?
U svim domovima zdravlja u Srbiji radi svega 509 ginekologa. To znači da su u velikim gradovima žene orijentisane na privatnu praksu, koja je preuzela primat u obavljanju redovnih sistematskih pregleda. S druge strane, ženama u manjim mestima, posebno u selima, redovni ginekološki pregledi su potpuno nedostižni. To pokazuje primer Zaječara i njegovih 36 sela, čije meštanke mogu da se pregledaju i leče samo kod jednog jedinog ginekologa u zaječarskom domu zdravlja – ako nekako stignu do tamo i na red.
Sela su sa gradom povezana sa najviše dva autobusa dnevno, pa ako žene posle mesec dana i dobiju termin kod ginekologa, treba se uskladiti sa dostupnim prevozom.
Pre pandemije korona virusa, lekari iz zaječarskog doma zdravlja su obilazili seoske ambulante i obavljali preventivne ginekološke preglede, ali je ova praksa ukinuta.
Načelnica dispanzera za žene u Domu zdravlja, Dragana Todosijević – Petrović, rekla je za Tamponzonu.rs da se ovakvi pregledi više ne održavaju jer su seoske ambulante u veoma lošem stanju.
I ranije smo imali potrebu i da nosimo ginekološke stolove sa sobom, a mi nemamo uslova za to”, kazala je ona.
Jedan ginekolog specijalista u domu zdravlja ne može da pregleda sve pacijentkinje, pa u ginekološku ambulantu dolaze lekari specijalisti iz zaječarske bolnice.
Kuršumlija je, prema rečima jedne stanovnice tog mesta, u još goroj situaciji od Zaječara. Cela Kuršumlija i svih njenih 80-ak sela imaju samo jednog ginekologa u domu zdravlja i jednog u privatnoj praksi, koji je do penzije takođe radio u domu zdravlja.
Komentarišući ovaj tekst žene iz raznih krajeva Srbije su otkrile kako je u njihovim mestima.
Tako Sremski Karlovci sa blizu 8.000 stanovnika nemaju nijednog ginekologa, pa žene iz tog mesta moraju da idu za Novi Sad. Čajetina ima jednog ginekologa na 15.000 stanovnika, a Temerin i Bački Jarak pokriva jedna ginekološkinja.
Gde je tu prevencija?
Kako u ovakvim uslovima uopšte možemo govoriti o ozbiljnoj prevenciji raka dojke i raka grlića materice, dve bolesti koje su među najčešćim uzrocima smrti žena u Srbiji. Prof. dr Snežana Rakić kaže da je to pitanje za Ministarstvo zdravlja.
Svi ovi primeri pokazuju da je zdravstvena zaštita ženama neravnomerno dostupna. Iako je više razloga za to, oni se mogu svesti na visinu plata i lošu organizaciju, ocenile su u razgovoru za portal N1 doktorke, prof. dr Snežana Rakić, biša načelnica GAK „Narodni front“ i prof. dr Danica Grujičić, nekadašnja direktorka Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije i bivša ministarka zdravlja.
Doktorka Rakić kaže da je manjak lekara realan problem, ali da i pored toga postoji problem loše organizacije i preraspodele kadra.
Ona objašnjava da njene kolege ginekolozi ne žele da rade u domovima zdravlja, pa većina pokušava da se zaposli u sekundarnim i tercijarnim zdravstvenim ustanovama. Tu ne samo da imaju veće plate, već i bolje uslove rada i više prilike za stručno usavršavanje i napredovanje.
Međutim, to dovodi do toga da ginekološke ambulante u domovima zdravlja ostaju prazne, a u sekundarnim i tercijarnim ustanovama ima više lekara nego što je predviđeno sistematizacijom.
Dr Rakić kao primer navodi svoju ustanovu GAK Narodni front u kojem je po sistematizaciji predviđeno između 75 i 80 ginekologa, a prema njenim rečima ih radi više od 120.
Ovakva praksa i loša organizacija zdravstvenih ustanova i postojećih zdravstvenih kapaciteta dovela je do toga da ginekološke klinike u bolnicama postanu veliki domovi zdravlja i da pacijentkinje dolaze u kliničke centre da obave osnovne preglede, jer ne mogu istu zdravstvenu uslugu da dobiju u domu zdravlja. Lančanom reakcijom se tako veštački stvaraju velike gužve i liste čekanja, dodala je dr Rakić.
Mora da se reformiše služba u domovima zdravlja, ali se mora videti i kakvi su kapaciteti u bolnicama i koliko specijalisti u tim ustanovama stvarno imaju posla“, kaže dr Rakić.
Ističe da javno zdravstvo ne poznaje šta je želja pacijenta, već da mora da bude svakome dostupno. Pojašnjava da je neophodna trijaža i određivanje potreba određenih zdravstvenih centara, kao i jasno razgraničavanje šta ko radi i do kog nivoa.
Prof. dr Danica Grujičić je za vreme svog mandata imala ideje kako rešiti problem dostupnosti zdravstvene zaštite svim građanima. U razgovoru za portal N1 ona kaže da se to može rešiti kao u Danskoj – kada mladi lekar završi Medicinski fakultet ne bira gde će raditi, već izvlači lopticu zavisno od trenutnih potreba sistema. Tako se, dodaje dr Grujičić, gradi dobra meža lekara opšte prakse koji ne samo da će lečiti stanovništvo, već i prevenirati pojavu bolesti.
Mogu li pokretne ambulante da reše problem
Kada su u pitanju lekari specijalisti u manjim mestima ona predlaže pokretne ambulante, koje će pokrivati određene sredine.
Zdravstvo morate dovesti do građanina i onda da ga obavežete da dođe da se pregleda. Ponudite mu tri termina i onda on izabere jedan od ta tri termina“, istakla je dr Grujičić.
Da bi se u tome uspelo sve mora da se organizuje i racionalizuje, ali i opremi – ultrazvukom, EKG aparatima, malim laboratorijama. Uz pomoć današnje tehnologije i sveopšte digitalizacije, lekari koji koji bi radili u takvim ambulantama bi lako mogli da kominiciraju sa svojim kolegama u sekundarnim i tercijarnim ustanovama, bez potrebe da pacijenti idu od ordinacije do ordinacije.
Morate doći do građanina, a ne da građanin ide po više desetina kilometara da bi došao do lekara“, ponavlja nekadašnja ministarka zdravlja.
Za uspostavljanje ovakvog sistema „od Subotice do Prizrena“, prema njenim rečima, potrebno je deset godina, mada se u nekim mestima može rešiti i za pola godine.
Kada se pojave te ambulante i narod će se pojaviti i doći. Kao što je nekada dolazio kada je svaka ambulanta imala lekara opšte prakse i stomatologa. Neophodno je vratiti i stomatologe u domove zdravlja“, napominje dr Grujičić.
Plate u domovima zdravlja demotivišuće
Međutim, dobra organizacija je jedna strana medalje. Druga strana su plate lekara. Dr Grujičić kaže da se lekar specijalista mora i platom motivisati da ostane da radi u lokalnom domu zdravlja, pa ginekolog iz Zaječara ne može da radi za 100.000 dinara, već mu treba dati platu od 400.000.
Adekvatna plata u matičnoj državnoj ustanovi će zadržati doktora na jednom radnom mestu i neće tražiti dopunski rad u privatnim ordinacijama.
Obe sagovornice N1 slažu se da paralelni rad lekara i u državnim i u privatnim ustanovama treba oštrije regulisati, ako ne i zabraniti, ali i obe ocenjuju da država to izbegava da učini, jer na taj način omogućava lekarima da dodatno zarade, svesna niskih plata.
Sitne privatne ordinacije koje su naslonjene na bolnice su razorile hijerarhiju zdravstvenog sistema i sistem funkcionisanja zdravstva“, kazala je dr Rakić.
Upravo GAK Narodni front je primer toga. Veliki broj žena obavlja ginekološke preglede i vodi trudnoću u privatnim ordinacijama ginekologa zaposlenih u „Frontu“, a onda dolaze da se tu porode kod „svog“ lekara.
Tako i u Zaječaru, Dom zdravlja ima samo jednog ginekologa, sela nemaju nijednog, ali zato u gradu ima pet privatnih ginekoloških ordinacija. Tako da ginekologa ima, samo je pitanje imaju li žene sa sela novca da izdvoje više hiljada ili desetina hiljada za preglede i intervencije kod privatnika.
Izvor: N1