Ujedinjene nacije su od 1975. godine, koju su proglasile za Međunarodnu godinu žena i službeno počele obeležavati Međunarodni dan žena.
Desilo se to 8.marta 1857.godine u Njujorku, kada su radnice fabrike tekstila stupile u štrajk, zahtevajući bolje uslove za rad.
Žene koje su stupile u štrajk, bile su napadnute i rasterane od strane policije. Nisu klonule nego su nastavile da se bore i dve godine kasnije 1859 godine. osnovale su Udruženje I iz godine u godinu istog dana 8.marta nastavljale sa protestima.
Velika tragedija dogodila se 1908 godine kada su radnice bile saterane I zatvorene u fabrici nakon čega je izbio požar u kojem je 129 žena izgubilo život.
U njihovu cast 1909 godine. ulicama Njujorka šetalo je 15.000 zena.
Na drugoj Internacionalnoj konferenciji žena u Kopenhagenu 1910.godine. Klara Cetkin, vođa Ženske kancelarije Socijal-demokratske partije u Nemačkoj, iznela je predlog da se podrži Međunarodni dan žena. Sto žena iz 17 zemalja složilo se sa idejom da se na taj način zvanično promovišu jednaka prava i pravo glasa za žene.
Već 1911. dan je obeležen u Austriji, Nemačkoj, Danskoj i Švajcarskoj. Žene nisu primale bombonjere, već šetale ulicama zahtevajući da im se dozvoli da obavljaju javne funkcije.Na protestu 1912.godine u Francuskoj zatražile su da dobiju pravo glasa. Sledećih godina protesti su se širili svetom, u Holandiji, Švedskoj,Rusiji…
Osmi mart je prihvaćen kao Međunarodni dan žena 1917.godine.
1918-te je u Nemackoj po prvi put uvedeno pravo žena da glasaju ali i da budu izabrane. To je bio prvi veliki uspeh pokreta žena u ovoj zemlji.
Na Drugoj medjunarodnoj konferenciji zena u Moskvi, 1921-e odlučeno je da se 8. mart, u celom svetu proglasi Medjunarodnim Danom žena. Na ovaj dan podseća se na njihovu dugogodišnju borbu, u kojoj su najveći uspesi bili uvođenje 8-časovnog radnog vremena, ujednačavanje plata za muškarce i žene, ali i zaštita majki, te uvodjenje porodiljskog odmora.
Žene su u Jugoslaviji dobile pravo glasa 1945.godine a Švajcarska je poslednja zemlja koja je 1971.godine uvela opšte pravo glasa.
U mnogim zemljama poput Saudijske Arabije, Vatikana, Libana i Ujedinjenih Arapskih Emirata, žene imaju ograničeno pravo glasa.
Prema podacima UNESCO 39 miliona devojčica širom sveta nije upisano u školu i uskraćeno im je sekundarno obrazovanje.
Globalno, oko 740 miliona žena živi u neformalnoj ekonomiji sa ograničenim pristupom socijalnoj zaštiti, javnim uslugama i infrastrukturi koje bi mogle povećati njihovu produktivnost i sigurnost prihoda.
U Srbiji, žene rade 2.2 puta više od muškaraca neplaćene kućne poslove, dok je svaka druga žena iskusila psihičko, a svaka treća fizičko nasilje.