Infrastruktura je ključni faktor za razvoj svakog grada, a Zaječar kao administrativni centar Timočke Krajine, igra vitalnu ulogu u povezivanju ovog regiona sa ostatkom Srbije i šire. Razvijena infrastruktura doprinosi ne samo boljoj povezanosti i mobilnosti stanovništva, već i ekonomskom rastu, kvalitetu života, te održivom razvoju grada.
Jedan od najvažnijih aspekata infrastrukture je transportna mreža, koja uključuje puteve, železnicu i javni prevoz.
Zaječar, kao centar Zaječarskog regiona, ima dobro razvijenu mrežu puteva koja omogućava efikasno povezivanje sa Beogradom, Nišem i granicom sa Bugarskom.
Modernizacija i održavanje saobraćajnica su ključni za smanjenje saobraćajnih gužvi, povećanje bezbednosti i smanjenje vremena putovanja, što direktno utiče na kvalitet života građana.
Put ka Negotinu i Kladovo relativno je skoro rekonstruisan, i može se kazati da je u dobrom stanju. Kao i ranije, najveći problem je brzo propadanje pojedinih deonica, gde već sada vide zakrpe.
Zaječar – stazama održivosti: Održivost zdravstvenog sistema u Zaječaru. Ima li razloga za brigu?
Ka Knjaževcu je takođe put nedavno završen, ali se već u jednom delu pojavila pukotina na središnjem spoju. Ako se ne fokusiramo na taj problem, možemo za sada oceniti put Zaječar – Knjaževac, odličnom ocenom.
Što se tiče puta ka Beogradu, već se na nekoliko deonica, vidi da asfalt nije izdržao. Razlog je, kako stručnjaci tvrde, povećan broj teških kamiona, nakon prodaje RTB Bor, Ziđinu. Bilo je najava da će se praviti autoput, ali osim najave, nije se prešlo na delo.
Deonica ka Bugarskoj, ka graničnom prelazu Vrška Čuka, pre nekoliko godina je sređivana, ali su se na nekoliko mesta, već pojavile pukotine i ulegnuća. Možemo dodati, da deonica u Bugarskoj, do Vidina, je u još gorem stanju, odnosno da se na nekim deonicama nalazi asfalt, star i više desetina godina.
Umesto da se grad Vidin i Zaječar više povežu, a kada se tome doda da samo most deli ovaj nekada veliki grad u Bugarskoj, od grada Kalafata u Rumuniji, i da se radi na povezivanju, godinama niko o tome ne priča, a izostali su i ozbiljni razgovori.
Ulice u gradu su po sistemu, gde je sređeno – sređeno je, a gde nije, šta da radimo. Deo grada ima uređene ulice sa behatom pločama na trotoarima, dok pojedine ulice nemaju ni asfalt, a o trotoarima se i ne govori. U toku je sređivanje ulica koje vode ka novom stadionu.
Najslabiji deo putne infrastructure je na selima. Postoje pojedina, gde kako meštani tvrde, “asfalt stoji iz vremena Tita. “Ništa se nije radilo godinama. Mi kao da smo šugavi”, žali se meštanin jednog sela.
Neki putni pravci su sanirani, ali s obzirom dok se jedan deo sređuje, dok drugi propada, može se kratko opisati, dinamika asfaltiranja u Timočkoj krajini.
Infrastruktura je temelj ekonomskog razvoja. Dobra transportna mreža olakšava kretanje robe i usluga, što je presudno za privlačenje investicija. Industrijske zone, logistički centri i poslovni inkubatori u Zaječaru mogu efikasno funkcionisati samo uz odgovarajuću infrastrukturu.
Zaječar je sve to imao, ali kako su godine prolazile, i pored izgrađene industrijske zone, već par godina nema niti jedne fabrike na vidiku. Čak se i izdradnja Aptiva više ne spominje, i pored toga što je to godinama bio predizborni mamac vladajuće koalicije. Umesto nove fabrike, pogon Aptiva je otvoren gde je do skora radila fabrika Gorenje.
Osim ekonomskih benefita, infrastruktura direktno utiče i na svakodnevni život građana. Vodovod i kanalizacija, energetska mreža, zdravstvene i obrazovne ustanove su osnovni elementi koji određuju kvalitet života.

Ulaganja u zdravstvenu i obrazovnu infrastrukturu, poput modernizacije bolnica i škola, značajno unapređuju uslove života, zdravlje i obrazovni nivo stanovništva. Takođe, zelene površine, parkovi i sportski objekti su neophodni za održavanje zdravog i aktivnog načina života.
Zaječarski vodovod godinama radi na uklanjaju starih azbesnih cevi, ali kako su radovi trajali u pojedinim delovima grada na Timoku, bojimo se da će uklanjanje dotrajale mreže trajati još dugo.
Što se škola tiče, dve su nedavno kompletno rekonstruisane – OŠ “Hajduk Veljko” i OŠ “Ljubica Radosavljević – Nada”. Dve škole u centru – OŠ “Ljuba Nešić i “Desanka Maksimović” rekonstrusane su ranijih godina, tako da je ostala samo OŠ “Đura Jakšić” koja vapi za sređivanjem. Možemo kazati da su osnovne škole u gradu na Timoku u dobrom stanju, za razliku od Srednjoškolskog centra, čija je rekonstrukcija najavljena još pre par godina.
O bolnici I Zdravstvenom centru već smo pisali. Jeste da je izgrađeno odeljenje Pedijatrije, ali se postavlja pitanje ko će u njemu raditi, s obzirom, da su se pojavili problemi sa kadrovima, a najviše se oseća na anesteziji, gde je ostalo samo četiri anesteziologa.
Što se železničke infrastructure tiče, da nije bilo nekoliko akcidenta na pojedinim deonicama, kao i konstantno ukazivanja medija na taj problem, ko zna da li bi došlo do rekonstrukcije pruge. Za sada nema većih problema, osim brzine koja je manje nego pre sto leta.
Javni prevoz u Zaječaru besplatan. Tako bar kažu ljudi iz vlasti. Mešutim kada se pogleda cifra koja se izdvaja za javno – privatno partnerstvo, a sa druge strane imamo nezadovoljne putnike, možemo sami zaključuiti koliko je ovaj poslovni model održiv.
Takođe, savremena infrastruktura mora biti planirana i izvedena na održiv način, uzimajući u obzir zaštitu životne sredine.
Zaječar ima potencijal da postane primer grada koji koristi obnovljive izvore energije, reciklažne programe ali izgleda nema ko da sve to implementira.
Infrastruktura je suštinski važna za razvoj i prosperitet grada Zaječara. Kroz poboljšanje transportnih mreža, podršku ekonomskom rastu, unapređenje kvaliteta života i održive prakse, Zaječar može postati još značajniji centar u istočnoj Srbiji, ili se bar može vratiti tamo gde je nekada i bio.
Zaječar – stazama održivosti: Vazduh naš nasušni? Šta zaječarci udišu?
Planirana i pažljivo izvedena ulaganja u infrastrukturu obezbeđuju dugoročnu dobrobit građanima i postavljaju temelje za stabilan i održiv razvoj grada. Naravno prava i korisna ulaganja, ne nešto kao što je stadion na Kraljevici.
Održivi razvoj u svakom segmentu savremenog društva tema koja je sve aktuelnija.
Ujedinjene nacije su 2015. godine na svom smitu usvojile Agendu 2030 koja se tiča ostvarivanju ciljeva održivog razvoja na globalnom nivou. Države potpisnice su se obavezale da će svaka na svom nacionalnom nivou doprinositi ostvarivanju ovih ciljeva. Republika Srbija je takođe potpisnik ove agende i u svrhu njene realizacije je formirala Multiresornu radnu grupu.
Ciljeva održivog razvoja ima ukupno 17 i svi su međusobno povezani i naslanjaju se jedan na drugi. Sve zsjedno možemo posmatrati kroz tri dimenzije: ekonomski rast, socijalnu inkluziju i zaštitu životne sredine.

Iako su definisani na globalnom nivou, ciljeve održivog razvoja je moguće ostvariti jedino ako svi mi u svojim zajednicama doprinosimo njihovom ostvarivanju.
Jedan od bitnih ciljeva održivog razvoja jeste pod nazivom “Održivi gradovi i zajednice”.
“Ovaj projekat realizuje Fondacija Iskorak, a finansiran je od strane C.S, Mott fondacije, u okviru Programa za lokalna rešenja globalnih izazova (Global Challengers – Local Solutions), koji vodi Akademija za razvoj filantropije u Poljskoj”