Sveti Ilija Gromovnik, kako ga još zovu u narodu, pada u najsušnije i najtoplije doba godine, a običaj je da se na njegov praznik ne radi u polju – da se ne bi navukao gnev svetitelja.
Ilija Tesvićanin rođen je u Tesvitu u Izrailju u 9. veku pre Hrista (816. godine). Bio je žrtva progona cara Ahava koji je pod uticajem svoje žene Jezavelje napustio Mojsijevu veru i „slavio tuđe bogove“. Jezavelja nagovori svoga muža te podiže hram bogu Vaalu, i odredi mnoge sveštenike na službu tome lažnom bogu.
„Velikim čudesima Ilija dokaza silu i vlast Božiju: on zatvori nebo, te ne bi kiše tri godine i šest meseci, spusti oganj sa neba i zapali žrtvu Bogu svome, dok žrečevi Vaalovi to ne mogoše učiniti, svede kišu sa neba molitvom svojom, čudesno umnoži brašno i ulje u kući udovice u Sarepti, i vaskrse joj umrloga sina, proreče Ahavu da će mu psi krv lizati i Jezavelji da će je psi izvesti, što se i dogodi i druga mnoga čudesa učini i događaje proreče.“ – navodi se u Ohridskom prologu
Srpski narod mnoge prirodne pojave pripisuje Svetom Iliji kojem je prelaskom u hrišćanstvo pripisao i osobine svog starog boga Peruna, koji je upravljao munjama i gromovima.
Prema narodnom verovanju i tradiciji, Sveti Ilija se vozi u vatrenim kolima koja vuku četiri konja, iz čijih nozdrva izbija plamen, a grmljavina je tutnjava njegovih kola kojima se vozi po nebu i oblacima.
Sveti Ilija Gromovnik, kako ga još zovu u narodu, pada u najsušnije i najtoplije doba godine, a običaj je da se na njegov praznik ne radi u polju – da se ne bi navukao gnev svetitelja.
Sveti Ilija je u Srbiji slava vazduhoplovaca, obnarodovana ukazom iz 1924. godine. Sa propašću Kraljevine Jugoslavije prekinuta je ova tradicija vazduhoplovaca, ali je obnovljena 1992. godine.