Danas je Sveti Stefan: Svetac koji se pamti kao prvi mučenik hrišćanske vere
Treći dan Božića u pravoslavnom kalendaru posvećen je Svetom Stefanu.
Stefan Prvomučenik, čiji se praznik obeležava 9. januara, poznat je i kao Sveti Stefan Arhiđakon i smatra se prvom krsnom slavom u godini.
Bio je jedan od sedmorice đakona koji su služili u prvim danima hrišćanstva.
Prema biblijskim zapisima, Stefan je izabran zajedno sa ostalim đakonima kako bi pomagao siromašnima. Poreklom je bio Jevrejin, živeo je u grčkim krajevima i govorio grčkim jezikom. Bio je u rodbinskoj vezi sa apostolom Pavlom, koji u to vreme još nije sledio Hristovo učenje.
Zbog propovedanja o Hristu suočio se sa optužbama, ali nije želeo da se odrekne svojih uverenja, zbog čega je kamenovan do smrti. Imao je oko 30 godina, a predanje beleži da su mu poslednje reči bile: „Gospode, ne uračunaj im greh ovaj“.
Smatra se prvim hrišćaninom koji je stradao zbog vere i zbog toga nosi ime Prvomučenik Stefan.
U hrišćanskoj tradiciji ostao je simbol postojanosti, hrabrosti i odanosti veri. U Srbiji je ovom svecu posvećeno više od 40 hramova.
Sveti Stefan i Nemanjići
Ime Stefan potiče od grčke reči „stephanos“, što znači venac ili kruna, pa se ime tumači kao „ovenčani“.
Prema pojedinim zapisima, Sveti Stefan Prvomučenik bio je krsna slava dinastije Nemanjić i zaštitnik vladara iz ove loze.
Stefan Nemanja bio je prvi srpski vladar koji je svom imenu dodao ime Stefan, a kasnije su to činili i svi vladari iz dinastije Nemanjić, kako zbog tradicije, tako i zbog simbolike samog imena.
Ime Stefan imalo je značenje vladarske titule i smatralo se potvrdom prava na presto, pa se često poistovećivalo sa pojmom kralja ili cara.
Kod prvih Nemanjića lik Svetog Stefana nalazio se na reversu vladarskih pečata, kao i na kovanom novcu.
Običaji
Na današnji dan u prošlosti se iz kuće iznosila božićna slama doneta na Badnje veče.
Nije se bacala, već se odlagala u raklje, pčelinjake, vinograde, voćnjake, kokošinjce ili pomoćne objekte.
U Vojvodini se božićna slama uklanjala već tokom noći, u prvim satima Stevandana.
Taj posao su obavljale žene, u tišini, kako se, prema verovanju, ne bi „čulo“ da Božić odlazi.
Izvor: N1