Mihajlo Petrović je bio srpski pilot sa pilotskom dozvolom broj 1. Prvi srpski pilot koji je izgubio život na borbenom zadatku.
Rođen je 14 juna 1884 godine. u selu Vlakča blizu Kragujevca.
Za podoficirsku artiljerijsku školu prijavio se 1903.godine. U Gardijski artiljerijski puk u Nišu raspoređen je 1905 god. Narednik je postao 1910.godine u garnizonu Beograd.
U Francuskoj je krajem maja pošao u Farmanovu pilotsku školu 1912.godine.Posle dvadeset dana obuke kao prvi u grupi izvršio je svoj prvi samostalni let. Posle uspešnog završetka obuke 22 i 23.juna 1912. godine polaže završne ispite (mesec dana pre ostalih iz grupe) i tako postaje prvi srpski pilot aviona sa diplomom uz međunarodnu pilotsku licencu FAI broj 979 a srpsku broj 1.
Narednik Mihajlo Petrović raspoređen je u sastav novoosnovanog Primorskog aeroplanskog odreda,čiji je prvi borbeni zadatak bio da pruža vazdušnu podršku trupama koje su opsedale Skadar 1913 godine.
Poginuo je na današnji dan 20.marta 1913 godine , izvršavajući borbeni zadatak. Jak udar vetra prevrnuo je njegov avion, a remen kojim je bio vezan za sedište pokidao se i ispao je iz aviona bez padobrana koji piloti u to vreme nisu nosili.
Narednik Mihailo Petrović je sahranjen kod crkve u selu Barbaluši 21. marta 1913. godine a zalaganjem Mihailovog brata, artiljerijskog potpukovnika, Živana Petrovića, 1. oktobra 1931. godine njegovi posmrtni ostaci su preneti u Beograd i sahranjeni u porodičnu grobnicu, uz vojne počasti i prisustvo rodbine i brojnih vazduhoplovaca.
Pukovnik avijacije u penziji i dugogodišnji pilot mr Zlatomir Grujić napisao je knjigu „Let u večnost – priča o prvom pilotu Srbije„.