Reklame

U okviru projekta „Korona i institucije“, istraživali smo kako su udruženja OSI u Zaječaru funkcionisala tokom pandemije. Prema njihovim rečima u trenutku proglašenja pandemije covod-19 sva društva i institucije koja su bila usmerena ka osobama sa invaliditetom shodno odlukama Kriznog štaba i Štava za vanredne situacije, svoje resurse morali su da stave na raspolaganje, a to je podrazumevalo redovna dežurstva po 4 sata dnevno, uz poštovanje svih mera.

Prema rečima Ivana Simića iz CDP-a nakon proglašenja pandemije stupili su u kontakt sa Crvenim krstom i Kriznim štabom, i prvo što su uradili bilo je da organizuju podelu paketa humanitarne pomoći najugroženijima.

„Značilo je mnogo što smo organizovali dežurstva, i donatori su imali gde da se jave. Organizovali smo i službu pravne pomoći, i prosleđivali podatke“.- kazao je Ivan Simić.

Suzana Ilić iz Udruženja „Rime“ istakla je da je na početku pandemije bilo mnogo teško, da nisu bili svesni šta ih je snašlo, kao i to da su imali strah od zaraze. 

„Međutim, ubrzo smo od mreže kojoj pripadamo, dobili smo veliku količinu sredstva za dezinfekciju, barijere, alkohol i maske, tako da je to bila ogromna podrška. Tako smo lakše distribuirali pomoć“kazala je Suzana Ilić.

Pandemija je svako uticala i na realizaciju i sprovođenje mnogih programa, projekata i aktivnosti koje su podrazumevala rad na otvorenom i u većim grupama.

„Oprostolili smo se od aktivnosti koje podrazumevaju direktan rad sa ljudima, i to je zaista dugo trajalo. Sredstva koja su bila namenjena za te aktivnosti, uspeli smo da preusmerimo i prenamenimo da opremimo kancelariju u koju smo nedavno ušli“ kaže Suzana Ilić.

„Normalno da su aktivnosti i projekti stali do juna. Sve što je trebalo da se radi od marta do juna 2020. godine mi smo stali sa projektima i aktivnostima. Posle smo u skladu sa propisima ponašali. Pravili smo okupljanja za 5 osobe, ako je trebalo da bude 10. U tom smislu kažem. Da objasnim, mi smo od juna nastavili sa projektima ali po pravilima koja su propisana„- kazao je Simić.

Suzana iz organizacije „RIME“ ističe da ono što nije dobro je to da su psiho-socijalnu podršku počeli da pružaju preko fejsbuka i vibera.

„To su neke vrste predavanja, i mislim da to nije baš najbolji način i bojim se da ćemo još neko vreme morati tako. To sada povećava neke naše troškove. Bilo bi dobro da svi naši članovi imaju tablete, telefone i da internet mreže budu dobre, ali sve to je prosto nemoguće“- kazala je ona.

Izolacija je nažalost dodatno izolovala osobe sa invaliditetom, i otežala im svakodnevno funkcionisanje.

„Ono što je najgore, oni su izolovani, a pandemija je uzrokovala da još više budu izolovani. Bilo je i pojedinaca koji nisu izlazili tri ili četiri meseca“kazao je Simić.

Prema njihovim rečima pandemija je sve vratila tri ili četiri godine u nazad, tako da je ljude sada strah da se kreću.

„Bio je problem oko vakcinacije. Stručni ljudi nisu znali kako će vakcina delovati na zdrave ljude, a kako na osobe sa invaliditetom. Mi nismo znali kako će one delovati na njih, a niko nam nije objasnio. Niko nije želeo da preuzme odgovornost“objasnio je Simić.

Svesni toga šta znači biti izolovan u društvu, osobe sa invaliditetom bile su najdisciplinovanije, što iz straha da oni lično ne budu razlog dodatnog širenja pandemije, što zbog želje da celokupna situacija sa kovidom što brže prođe.

* Ova aktivnost sprovodi se u okviru urgentne podrške OGD u okviru ACT Projekta, koji finansira Švajcarska agencija za razvoj i saradnju (SDC), a sprovode HELVETAS Swiss Intercooperation i Udruženje građana za demokratiju i građansko obrazovanje Građanske inicijative, a Zaječarska inicijativa je jedna od podržanih OGD. Mišljenje koje je izneto u ovom tekstu je mišljenje autora i ne predstavlja nužno i mišljenje Vlade Švajcarske, Helvetasa ili Građanskih inicijativa o Korišćenje teksta „O ACT projektu”.

Reklame