Javno pismo obične građanke gradonačelniku grada Zaječara
Pismo gradonačelniku Zaječara, Bošku Ničiću, prenosimo u celosti.
Poštovani Gradonačelniče,
Moje ime je Jelena Bešir, rođena sam Zaječarka. Do mene su došle vaše objave od 23. januara, te sam pod utiskom poželela da vam iznesem još jednu ISTINU obične građanke koja posle 30 godina provodi drugu zimu u SVOM RODNOM GRADU. To su zapravo pre činjenice iz realnosti jednog grada, jer svako ima svoju istinu, to je već filozofsko pitanje. Ali kako je Vama ta reč draga, koristićemo nju.
Trenutno radim kao slobodna negovateljica. Moja mama je polupokretna i zahtevna, a kako staračkog doma u gradu nema, a meni se nešto ne mili da je dajem u dom u Knjaževac, eto mene – slobodna umetnica je postala slobodna negovateljica. U susretu sa zdravstvenim sistemom videla sam neke istine koje do Vas, čini mi se, nisu došle, iako ste gradonačelnik. Samo jedan od primera: kada su moju mamu nepokretnu dovezli kući u raspadnutom sanitetu, nije bilo nikoga da je unese u kuću. Samo vozač kome nije u opisu posla da se time bavi. Divan dečko koji me je pitao da li možemo da zovemo nekog komšiju. Ej, čoveče gradonačelniče, komšiju da zovem!
Možda Vi živite u nekom paralelnom Zaječaru. Ovde u ovom gradu gde ja živim, negovateljice su suvo zlato jer žene organizovano odlaze u Nemačku da rade. Najteže se upisuje medicinska škola, ne zato što naš raspadnuti centar zapošljava osoblje iako su im preko potrebni, nego zato što svi odlaze van zemlje. Mladi, školovani ljudi se zapošljavaju kao vozači kamiona kojima se besomučno iznose rude i zlato iz prodate zemlje. Ko zna šta su do sada sakupili na svojim plućima, al’ šta će – posla nema.
Cela su sela prodata, čujem da su došli i do Zvezdana i da je Kraljevica pod ispitivanjima. Tamo gde ste napravili onaj stadion za vanzemaljce. Da bar slete, da nas spasu od nas samih, nisu nama potrebni neprijatelji. Našu je zemlju njena vlast prodala, ali BUKVALNO PRODALA. I da slete, šta će njima stadion – pa čemu je taj stadion onda? Mogao je da bude dobar starački dom ili zatvorena pijaca, da se oni divni ljudi po pijaci ne smrzavaju više. Jel’ idete Vi na pijacu? Nisam Vas videla tamo. Jel’ Vi izlazite uopšte da šetate, recimo zimi kad padne mrak? Ja ne, vazduh može nožem da se seče, a grad baš nešto i nije osvetljen, pa me neka jeza ‘vata.
Spisak je prilično dugačak koliko se Vaša istina i moja razlikuju, ali ajde da se vratimo na početak i objavu od 23. 01. 2025. Vidite, u ovoj su zemlji i gradu, porasli neki mnogo pametni mladi ljudi koji IMAJU ZAJEDNIČKU ISTINU I CILjEVE, PRECIZNI SU I SOLIDARNI U AKCIJAMA DA DO NjE DOĐU. Meni je jasno da neko iz starog sistema ne može da razume da iza ovakvog pokreta ne stoji neko sa lovom i svojim interesom, jer je tako do sada bilo, ali vremena se menjaju i stara pravila više ne važe. KAO I STARE MRŽNjE. Dovoditi ovo u vezu sa Srpsko-Hrvatsko- Bosanskim nesrećnim sukobom – pa čoveče božiji, pa to je takva notorna glupost. Ide vreme ujedinjenja. To je totalno passé. MANITE SE ĆORAVA POSLA. SVE SE MENjA, PA I VLAST. Jasno je da je to pisano po direktivi. Vlast se koprca u mulju i ne znam šta pametnije da smisli - pa izmišlja nove sukobe koji ovoga puta proći neće.
Imate priliku da budete najveći car – da stanete na stranu mladosti, ne pišete po direktivi, pišete pesme! Vidim po vašim postovima da volite da pišete. Ostavite mladim ljudima da grade novu zemlju.
Nisam pripadnik nijedne stranke niti me zanima takvo delovanje. NIJE UMETNIČKI ĆUTATI. Pišem što mi se piše u ime svih koji to ne smeju. U ime svih, koji ni činjenice ne vide, a kamoli vlastitu istinu. Sve se već promenilo, naše je samo da prihvatimo. DJAa slušamo šta kažu studenti. Da na trenutak samo ugasimo vlastiti buku u glavi koja ničemu ne vodi I SLUŠAMO NE DECU NEGO MLADE PAMETNE NEPOTKUPLjIVE LjUDE.
Podsećam na njihove zahteve. Mislim da je važno za sve nas da se svakodnevno setimo ŠTA ZAPRAVO STUDENTI TRAŽE.
[caption id="attachment_107175" align="alignnone" width="831"]
Foto: Printscreen[/caption]