Novi rudarski kompleks koji će se prostirati na više od 1000 hektara zauvek će promeniti krajolik između Nikoličeva i Zvezdana?
Brdoviti masiv i uvale koje se prostiru između Nikoličeva i Zvezdana zauvek će nestati, a ovaj živopisni krajolik, dom mnogobrojnih biljnih i životinjskih vrsta, bogat termomineralnim vodama, mogao bi postati najmoderniji rudarski kompleks koji se prostire na više od 1000 hektara površine.
Istražni radovi koji se odvijaju na lokalitetu "Malka Golaja" iz dana u dan privlače sve veću pažnju javnosti. Obim radova, zbog udaljenosti od glavnih saobraćajnica, većem delu javnosti do pre nekoliko nedelja činio se potpuno beznačajnim, i pored najava u medijima i objava na društvenim mrežama da na istoku niče "mega rudnik".
Svetski dan zaštite životne sredine obeležen je juče - ove godine pod parolom: "Inspirisani prirodom. Za klimu. Za našu budućnosti."

S tim u vezi, kao i u vezi sa dinamikom i obimom radova na područiju Malka Golaje, danas je održan i protestni izlet sa namerom da se javnost alarmira i upozori na katastrofalne posledice u slučaju izgradnje rudarskog kompleksa na istoku Srbije. Poruka okupljenih učesnika izleta svodi se na dve reči: Nećete kopati!
"Oni", ipak, kopaju, i pored toga što je naučna javnost nedavno ukazala na to da je Malka Golaja stanište ugroženih vrsta. Za sada se ipak čini da Velika mužica neće postati za Malka Golaju ono što su pelikani bili za čuveni "Dosije pelikan" - ekološki obrt koji menja pravila igre i zaustavlja najmoćnije interese.

Šta je to tako zastrašujuće u slučaju da zaista dođe do otvaranja rudnika na Malka Golaji?
Imajući u vidu obim istražnih radova, do ovog trenutka izgrađenu primarnu infrakstrukturu, kao i razne navode u medijima, pretpostavlja se da bi se - ako do otvaranja rudnika zaista dođe, rudarski kompleks prostirao na više od 1000 hektara površine.
Imajući u vidu da područije između Nikoličeva i Zvezdana obuhvata nešto više od 1180 hektara zemljišta - ovo praktično znači da bi ovaj rudarski kompleks spojio ova dva sela u jedno, čineći ih tek obodnim naseljima novog rudarskog kompleksa.
Najveći deo površine ovog ovog rudnika zahvatao bi sam površinski kop, jalovište i pogon za preradu, kao i infrastruktura za preradu vode i upravljanje atmosferskim vodama, te administrativno - poslovne zgrade, železnički čvor i eventualni manji stambeni prostor.

Srazmerno pretpostavljenoj površini kopa, od 9.5 do 10 kilometara kvadratnih, jalovište bi moglo da zahvata oko 30 - 35 hektara površine, a njegov pretpostavljeni kapacitet bio bi između 3.5-4.0 miliona metara kubnih.
Dva najveća izazova u slučaju eventualne izgradnje ovog rudnika bili bi: snabdevanje električnom energijom i upravljanje atmosferskim vodama, odnosno sprečavanje poplava na samom kopu usled atmosferskih padavina, te upravljanje klizištima.
Ogromna mehanizacija, odnosno sam tehnološki proces, nameće potrebu za neprekidnim snabdevanjem velikom količinom električne energije - ovu preko potrebnu električnu energiju obezbediće dve nove trafo stanice snage 110 kV.
Spekuliše se da bi na ovom područiju moglo doći i do izgradnje solarne elektrane, budući da za razliku od Crnog Vrha ne postoje povoljni uslovi za izgradnju vetroparka.

Kanalisanje atmosferskih voda koje bi, slivajući se sa okolnih visova, mogle da potope rudnik zahtevaće izuzetne napore, a i izgradnju kompleksnog sistema rovova.Ovako prikupljena voda koristiće se i za vodosnabdevanje samog kompleksa.
Železnička infrastruktura kao ključni faktor transporta koncentrata
Spekuliše se da bi, u slučaju donošenja odluke o izgradnji rudarskog kompleksa, usledila i izgradnja industrijskog koloseka koji bi spojio novi rudarski kompleks sa prugom Zaječar - Bor.
U ovom slučaju, teretni vagoni bi mogli da se tovare direktno iz silosa, na industrijskom čvorištu u krugu rudnika. Industrijskim kolosekom najkraćim i najisplativijim putem koncentrat bi tako mogao biti transportovan do nove topionice u Boru, gde se, po potrebi, nastavlja proizvodnja katodnog bakra i zlata. Na isti način koncentrat bi mogao biti transportovan i do luke Prahovo, a odatle dalje u svet.
Obim teretnog železničkog saobraćaja već odavno višestruko premašuje obim putničkog, te ne bi iznenadila ni ideja o potpunoj obustavi putničkog železničkog saobraćaja na ovom delu železnice, i pretvaranje celog železničkog čvora u industrijsku prugu.
Od vodenog bogatstva do Sahare na istoku Srbije
Do nedavno su česme i termomineralne vode u razvojnim planovima Zaječara i okoline zauzimale poziciju glavnog aduta i strateškog resursa. Izgradnja akva-parka u Nikoličevu, banjskog kompleksa u Gamzigradskoj banji, korišćenje toplote otpadnih termomineralnih voda - obećanja su budućnosti koja, izgleda, više ne postoji ili je stavljena na stend baj.
Ministarstvo rudarstva i energetike, ali i lokalnu vlast suvi bazen u Nikoličevu i zatvoreni bazen u Specijalnoj bolnici za rehabilitaciju Gamzigradska banja uopšte ne tangira, ako je suditi po merama preduzetim da se ova dva problema reše.
Prema nepotvrđenim tvrdnjama banja u Nikoličevu bi mogla biti preuređena u zabavni akva park za zaposlene budućeg rudnika, a po drugim - banje više neće biti.
Otvoreno se postavlja pitanje da li bi, u slučaju početka rada rudnika na Malka Golaji, i pored primene svih mera zaštite, termomineralne vode Nikoličeva zaista ostale čiste i nezagađene.

Pored ovog pitanja postavlja se i pitanje da li bi vodonosni horizonti ispod Zaječara mogli biti ugroženi intenzivnom rudarskom aktivnošću?
I dok Malka Golaja gori, vladajuće strukture "velikog sela" na Timoku se češljaju, tvrdeći i dalje da rudnika neće biti.
Za sada je jedino izvesno da, ako se scenario sa otvaranjem rudnika obistini, neće više biti velike mužice. Mnogi će reći : Pa šta?!
Danas velika mužica, sutra jelenak, a onda kao iz vedra neba - šesti vodonosni horizont pod Zaječarom, pivarska česma ili Crni Timok.