Zašto je kineska kompanija zaustavila radove kod Zaječara?
Zaječarci godinama strahuju zbog istražnih radnji i širenja kineskog rudnika na lokaciji Malka Golaja zbog čega je osnovana i firma Malka Golaja Mining. Zašto su teške mašine sa ove lokacije odjednom nestale?
Ovih dana na lokalitetu Malka Golaja peščana i kamena pustinja. Ostali su utabani putevi teških kamiona koji su tuda svakodnevno prolazili na desetine puta, bazeni napravljeni za potrebe hlađenja pumpi, poneka mašina i poneka tabla na kineskom jeziku. Apokaliptična slika zamenila je nekad lepu prirodu ovog kraja. I sada se na obodima te pustinje vide obrisi šume u daljini. Tako poslednjih desetak dana izgleda mesto gde je Malka Golaja Mining vršila istražne radnje, piše Dojče vele.
Martin Stanojević, aktivista Timočke bune koja prati rudarenje u ovom kraju kaže da su sve mašine, svi ljudi i svi kamioni odatle nestali za dan ili dva. „Nije mi jasno da li su završili, ili će tek početi“.
Strahovanja Zaječaraca od širenja kineskog rudnika došla su u žižu javnosti prošlog leta u vreme lokalnih izbora u tom gradu, ali strah je zaista postao stvaran kada su za sve zainteresovane građane organizovali šetnju do mesta gde se vrše istraživanja.
Gradski odbornici podneli krivične prijave protiv kineske kompanije
„Mi smo snimali kako izgleda Malka Golaja otkako se tu buše rupe, ali ljudi su shvatili ozbiljnost situacije tek početkom juna ove godine kada je nas stotinak otišlo da vidi svojim očima. Onda su oni preneli svojim prijateljima, pa čak i tada smo od gradskih vlasti dobijali uverenja da to nije istina, da je reč o zelenom rudarenju i da neće biti negativnih uticaja“, kaže Martin Stanojević.
Prošle nedelje, odbornici „Promena u koju verujemo" u gradskoj skupštini obišli su lokalitet Malka Golaja i zatekli radnike, kamione, teške mašine, kontejnere u kojima radnici borave i table na kojima piše da su radovi u toku.
„Nakon toga smo pozvali policiju, jer smo znali u tom trenutku da oni na tom mestu imaju samo dve dozvole i da ih obim radova na terenu prevazilazi“, kaže Uglješa Đuričković iz Promena u koju verujemo.
On navodi da je prva dozvola bila za uređivanje pristupnih puteva do širine šest metara, a da su stvarni putevi i do 40 metara široki. Navodi i dozvolu Ministarstva za rudarstvo i geološka istraživanja, koja predviđaju malu površinu za istraživanja, a tamo je kako kaže Đuričković „preko 50 hektara šume opustošeno".
Policija je napravila zapisnik, podneta je krivična prijava, pokrenut je istražni postupak u kojem je dokumentacija gradske uprave potvrdila da Ziđin nema dozvole koje predviđaju obim radova koji su tamo sproveli, pojašnjava gradski odbornik.
I republičke inspekcije ukazale na drastično kršenje zakona
Ni oni, ni ekološki aktivisti nikada do sada nisu uspeli da „nateraju“ gradske vlasti da se lično uvere o razmerama štete koju pravi kineska kompanija u okolini njihovog grada, pa čak ni u junu ove godine kada je Republička šumarska i lovna inspekcija naložila kompaniji „Serbia ZiJin Mining“ hitnu obustavu radova na tom lokalitetu zbog nelegalne seče šuma i pokrenula prijavu za privredni prestup. Inspekcija je utvrdila drastično kršenje zakona o šumama i potpuno krčenje šuma na površini preko 11 hektara.
Na pitanje da li je krivična prijava razlog za odlazak radnika sa lokaliteta ili nešto drugo, Uglješa Đuričković kaže da oni ne mogu više da trpe medijski pritisak. „Ali verovatno je razlog i to što idu izbori, a priča se da oni do izbora neće više preduzimati nikakve radnje“.
Aktivistički napori šire se preko Dunava
Martin Stanojević iz Timočke bune kaže da su informisali sve organizacije u Srbiji, ali i u Rumuniji, pre svega Miningwhatch. To je organizacija koja je, kako Stanojević kaže, uspela da zaustavi rudnik zlata protiv kojeg su se borili više od decenije.
Oni su sada prikupili potpise ukupno 28 rumunskih organizacija koje traže od svog Ministarstva za životnu sredinu da obrate pažnju da li će ih Srbija, kao što je i u obavezi prema ESPOO Konvenciji o proceni prekograničnog uticaja pozvati na konsultacije u vezi sa procenom obima.
Stefani Rot iz organizacije Miningwhatch kaže: „Mi smo bili proaktivni, i u najkraćem mogućem roku, odmah nakon završetka faze procene obima, putem pisma rekli Ministarstvu za životnu sredinu da pristanu na konsultacije kada dobiju poziv od Srbije, a ako ne dobiju, da traže od srprskog ministarstva da želimo da budemo pozvani", kaže za DW.
Nakon Rumunije, uključila se i Bugarska
Ona kaže da Elaborat potvrđuje da će novi plan potencijalno imati prekogranični uticaj, a da već sada to pokazuje i specijalni izveštaj UN iz 2025. Stefani Rot dodaje da za ovaj problem nisu znali dok ih nije kontaktirala Timočka buna.
„Kada se ljudi ujedine, ne mogu biti poraženi. Po definiciji, rudnik je krađa kako bi drugi mogli da profitiraju, a Timok nije žrtveno jagnje za profit Ziđina, to je mnogo više, to su ljudi i okruženje koji dele kulturu, jezik, običaje i još mnogo toga“.
Dan nakon rumunskih organizacija, ovakvo pismo svom ministarstvu poslale su i bugarske organizacije, njih 12. Iako Dunav čini 15 kilometara granice sa ovom zemljom, i oni traže status potencijalno pogođene strane, budući da se Timok uliva u Dunav iznad tri njihove opštine. Traže dokumentaciju na bugarskom jeziku, učestvovanje u konsultacijama, i nezavisne eksperstke procene prekograničnog i kumulativnog uticaja.
Sve zavisi od otpora organizacija i građana
Od samog početka glasna je i Snežana Šerbula profesorka sa tehnološkog odseka Katedre za zaštitu životne sredine Tehničkog fakulteta u Boru koja na svojoj katedri predaje upravo tehnologiju vode. Već godinama ukazuje na to da se ovakvim rudarenjem oštećuju podzemni vodotokovi, zdrave pijaće vode i mešaju sa rudarskim otpadom, jalovinom ili samom rudom na većim dubinama.
Šerbula i ovog puta ističe za DW da su dosadašnjim radom Ziđina Brestovačka, Kriveljska i Borska reka prešle u petu kategoriju po zagađenosti i da u njima nema života.
„Sada su na redu Timok i Dunav jer kategorija zagađenja eksponencijalno raste sa većim širenjem rudarstva i metalurgije na ovim prostorima“, navodi ona.
Snežana Šerbula kaže da prema njenom iskustvu sa kompanijom Ziđin, sve zavisi od otpora nevladinih organizacija i građana.
„Ako procene da je otpor mali, oni će se jedan kratak period samo pritajiti, pa će ponovo krenuti u izvršenje svojih planova. A ako se otpor ne smanjuje kao i medijska podrška, onda ima nade da će odustati", objašnjava profesorka.