UNS: 35 godina od smrti Jusufa Čehajića i nestanka Sime Kljajića, sudbina jednog novinara i dalje nerazjašnjena
Društvo

UNS: 35 godina od smrti Jusufa Čehajića i nestanka Sime Kljajića, sudbina jednog novinara i dalje nerazjašnjena

pre 1 sat Đorđe Đorđevic

Udruženje novinara Srbije (UNS) saopštilo je danas da se navršilo 35 godina od smrti novinara Jusufa Čehajića, dopisnika Večernjih novosti iz Vukovara, i nestanka novinara Sime Kljajića iz Gospića, čija sudbina, uprkos sudskim utvrđenjima i informacijama o identifikaciji, nije do kraja razjašnjena.

Jusuf Čehajić poginuo je 12. oktobra 1991. godine kada je granata pala u dvorište kuće u kojoj je sa suprugom Nadom živeo u podrumu. Njegova smrt nikada nije istraživana, navodi UNS.

„U 10 sati je pala granata u dvorište i pogodila ga u prsa i bacila u podrum. A upisan je u knjigu umrlih pod brojem 186 u grobnici kod bolnice“, zapisala je njegova supruga u novinarskoj beležnici koju je Čehajić imao kod sebe kada je tog prepodneva izašao iz podruma.

Čehajić je preminuo na njenim rukama u 50. godini. Rođen je 25. avgusta 1941. u selu Varalići u Bosni i Hercegovini. Po zanimanju je bio građevinski tehničar, a prve radne godine proveo je u sarajevskom preduzeću „Put“.

U ranim dvadesetim godinama preselio se u Vukovar, gde je radio u komunalnom i stambenom preduzeću, a potom u Ustanovi za informisanje. Novinarsku karijeru započeo je u „Vukovarskim novinama“ i na Radio Vukovaru, gde je vodio poljoprivrednu emisiju „Zemljaci“.

Dopisnik Večernjih novosti iz Vukovara postao je 1. maja 1975. godine i na tom poslu ostao do pogibije.

Prema istraživanju UNS, Čehajić je najpre sahranjen u masovnoj grobnici kod Gradske bolnice u Vukovaru. Nakon identifikacije i obdukcije dobio je grobno mesto, ali se ispostavilo da je došlo do zamene tela. Posle rata hrvatske vlasti obratile su se porodici, a posmrtni ostaci novinara ekshumirani su i ponovo sahranjeni 1999. godine na vukovarskom groblju.

Novinar Simo Kljajić nestao je 12. oktobra 1991. godine, kada je iz stana u Gospiću izašao da kupi hleb. Njegova porodica i danas nema potvrđene podatke o tome gde su njegovi posmrtni ostaci, iako je sudskim postupkom utvrđeno da je ubijen šest dana nakon nestanka.

Kljajić je tog dana, nešto pre podneva, izašao iz stana na prvom spratu u Ulici Dragana Rakića, danas Ulici kralja Petra Krešimira IV, i otišao do prodavnice u poznatoj gospićkoj Uglovnici.

„Tog 12. oktobra bilo je dejstvo vatre, pa kad se smirilo izašao je do prodavnice ‘Brodokomerca’ u Uglovnici i kupio novine. Hleb je za pola sata trebalo da stigne iz Rijeke. Posle pola sata otišao je po hleb i nikad se nije vratio. A prodavnica je na 100 metara od zgrade. I u tih 100 metara, u podne, u po bela dana je nestao“, rekla je za dosije UNS njegova ćerka Željka Travica.

Kljajić je kod sebe imao ličnu kartu, novinarsku legitimaciju, potvrdu da je dijabetičar i ključeve od stana i zgrade. Kod kuće ga je čekala supruga Marija.

Prve vesti o njegovoj sudbini porodica je dobila sredinom januara 1992. godine, kada su na televizijskom dnevniku među imenima žrtava u Gospiću čuli i njegovo ime.

Prema presudi Županijskog suda u Rijeci, koja nije javno dostupna, Kljajić je ubijen 18. oktobra 1991. godine sa grupom Srba koji su bili uhapšeni, na lokalitetu Lipova Glavica kod Perušića. Kako je navela njegova ćerka, koja je bila i svedok u postupku, uhapšeni su rano ujutro prevezeni iz kasarne u Perušiću do Lipove Glavice, gde su ih pripadnici Hrvatske vojske, od kojih su neki bili maskirani, ubili vatrenim oružjem.

„Kad su ubijeni, izbačeni su na takozvanu ničiju teritoriju, s jedne strane su kontrolisali Srbi, a s druge Hrvati, a onda su leševi zapaljeni“, rekla je Travica za UNS, dodajući da porodicama žrtava presuda nije dostavljena.

Analizom DNK naknadno je identifikovano 15 žrtava, dok su tri osobe ostale neidentifikovane. Među identifikovanima nije bio Kljajić.

U presudi Vrhovnog suda Hrvatske navodi se da je prvostepeni sud prihvatio iskaz Kljajićeve ćerke, koja je dopustila mogućnost da bi telo označeno šifrom US3 moglo biti telo njenog oca. U istom dokumentu navedeno je da je jedan svedok tvrdio da je telo sahranjeno na Udbini, ali da to nije pouzdano utvrđeno.

Travica pretpostavlja da se posmrtni ostaci njenog oca nalaze u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu, gde bi trebalo da budu posmrtni ostaci neidentifikovanih žrtava iz Gospića.

Rukovoditeljka Grupe za nestala lica na teritoriji bivše SFRJ pri Komisiji za nestala lica Vlade Srbije Maja Vasović rekla je za UNS da se Kljajić i dalje vodi kao nestao, iako su nadležni dobili informaciju da je identifikovan.

„Međunarodni komitet Crvenog krsta nam je u oktobru 2004. dostavio da je Simo Kljajić identifikovan u junu 1997. u Hrvatskoj, kao i da je izvor te informacije kabinet hrvatskog premijera. Pretpostavljamo da je identifikovan tradicionalnom metodom, a pošto je porodica dala krv kako bi se potvrdio identitet pomoću DNK, što verovatno još nije urađeno, on se i dalje vodi kao nestao“, objasnila je Vasović.

Kljajića nema na spiskovima ubijenih i nestalih novinara u Hrvatskoj i svetu, osim u dosijeu tog udruženja o ubijenim i otetim novinarima i medijskim radnicima srpskih medija od 1991. godine, navodi UNS.

Izvor: Danas.rs

Podeli vest
O autoru
Đorđe Đorđevic

Kratka biografija autora trenutno nije dostupna.

GLAS ZAJEČARA

Sva prava zadržana - "Kompas Media", Anđela Risantijević, PR, Zaječar, Varšavska 10. Preuzimanje sadržaja sa informativnog portala, bilo u celosti ili delimično bez prethodne saglasnosti "Kompas Media" predstavlja povredu autorskih prava.