Vernici Srpske pravoslavne crkve danas slave praznik posvećen prenosu moštiju Svetog Nikolaja Čudotvorca Mirlikijskog.
Srpska pravoslavna crkva i vernici proslavljaju mladog Svetog Nikolu, dan kada su mošti najčešće slavljenog i omiljenog svetitelja u našem narodu, prenete iz Likije u Bari. Slave ga mnoga mesta i porodice kao malu slavu, zavetinu ili preslavu.
Današnji praznik spomen je na prenos moštiju Svetog Nikole iz Mire, drevnog grada u antičkoj Likiji u Bari, gde i danas počivaju.
Prilikom prenosa svetih moštiju, desila su se mnoga čudesa. Isceliše se bolesni, hromi i slepi, gluvi i besomučni.
To se, kažu, i dan danas dešava, pa se vernici širom sveta mole ovom svetitelju kada se nađu u nevolji ili bolesti.
Smatran svecem još za života, skroman i čestit, pomagao je siromašnima, krišom čineći dobročinstva. Smatra se zaštitnikom dece, učenih ljudi, trgovaca, mornara, putnika…
Kod nas ovog sveca najviše proslavljaju na Nikoljdan, 19. decembra po novom kalendaru, u znak sećanja na svetiteljevu smrt 343. godine. Oni koji slave Nikoljadan, prenos moštiju obeležavaju kao preslavu, i obrnuto.
U Ohridskom prologu o ovom prazniku piše:
„U vreme cara Aleksija Komnena i patrijarha Nikole Gramatika, 1087. godine bude telo svetitelja preneto iz Mira Likijskoga u grad Bari u Italiji.
To se desilo zbog navale muslimana na Likiju. Svetitelj se javio u snu nekome česnom svešteniku u Bariju i naredio mu da se mošti prenesu u taj grad. U to vreme grad Bari bio je pravoslavan i pod pravoslavnim patrijarhom.
Pri prenosu svetiteljskih moštiju dogode se mnoga čudesa, kako od dodira moštiju, tako i od mira, koje je izobilno točilo iz moštiju.
Još se u ovaj dan spominje čudo Svetog Nikolaja nad Stefanom Dečanskim, kraljem srpskim. Naime, kako je svetitelj Nikolaj povratio vid slepome kralju Stefanu.“