Kada smo 24. januara objavili tekst o trgovini pasošima Republike Bugarske, ni slutili nismo da će skoro punih godinu dana to biti najčitaniji tekst na našem portalu. Ovo govori samo jedno: najviše nas zanima beg iz Srbije.

Pretražujući internet, društvene mreže i oglase, ali i razgovarajući sa prijateljima utvrdili smo da je jedna od najtraženijih „roba“ u našem regionu: pasoš Republike Bugarske.

Razlog je jednostavan: ovaj pasoš omogućava rad preko granice, bez mučnog vraćanja na svaka tri meseca, bez potrebe za davanjem mita na graničnom prelazu kako bi se izbeglo utiskivanje pečata.

Svako od nas poznaje nekoga ko ga ima, ili nekoga ko je pokušao da dođe do njega. Svako zna i nekoga ko je u procesu čekanja na isti. Svako od nas poznaje i nekoga ko je na granici dao mito kako mu ne bi utisnuli pečat. To je naša realnost.

Cena pasoša kreće se od: 400 eura do 3000 eura, a i više. Sve zavisi: koliko gori pod nogama onome ko ga želi.

A mnogi ga žele, jer ovde, kako je jedan sada već bivši stanovnik Zaječara napisao u svojoj oproštajnoj poruci ostavljenoj u prozoru, života nema!

Ne, poruka nije smešna. Ona je odraz našeg života. Ona je stvarna, jednako kao što je i stvaran i ovaj napušteni porodični dom u Zaječaru u čijem prozoru se poruka nalazi.

Naravno, nije sve tako „bistro“ oko dobijanja pasoša. Ima mnogo „mutljavina“, ali i malo interesovanja da se pitanje reši.

Matične evidencije našeg područija „majka“ su za one koji se bave ovim biznisom. Šema je poznata i razrađena. Prevarenih je mnogo. Naravno da ćute.

„Sa poreklom ili bez: do bugarskog pasoša lako, evo kako!“ nastao je kao prilog o ponudi bugarskih pasoša, prevarama i ceni istog, a možete ga pročitati ovde.

Iako je na portalu „Glas Zaječara“ objavljeno 2828 priloga od dana početka rada do danas, najčitaniji tekst skoro punih godinu dana je upravo tekst „Sa poreklom ili bez: do bugarskog pasoša lako, evo kako!“

Ovaj tužni statistički prikaz pokazuje jednu tužnu istinu: najviše nas interesuje beg iz Srbije.

Izvesti decu na pravi put nekada je značilo omogućiti im da završe školu, studije, pa se i zaposle – danas znači otpratiti ih do Surčina ili Horgoša sa odgovarajućim dokumentom koji omogućava ostanak van Srbije.

Zlatno doba je stiglo u Srbiju, ali samo za odabrane.

Reklame