foto:imdb
Reklame

 

„Loši filmovi su me ohrabrivali više nego oni dobri zato što sam mogao da kažem: ‘Ne znam mnogo toga o pravljenju filma, ali siguran sam da bih mogao da napravim bolji od ovog.“ -Stenli Kjubrik

Stenli Kjubrik rođen je 26. jula 1926. godine u Bronksu. Svoje prve korake ka svetu filma načinio je prodajući fotografije magazinu „Look (1946-1951). Potpisao je preko 300 fotografija od kojih se preko stotinu danas čuva u kolekciji Kongresne biblioteke u Vašingtonu.

foto:wikipedia

Uz posao u magazinu odlučuje da od monografije koju je uradio o bokseru Volteru Kartijeu napravi kratak  dokumentarni film „Dan borbe“ (1950).Kada je 16-minutni crno-beli film napokon završen, zaradio je  sto dolara više nego što ga je koštalo snimanje.

„Bio sam kamerman, reditelj, montažer, asistent montaže, čovek za zvučne efekte – šta god vam padne na pamet, ja sam radio. I to je bilo neprocenjivo iskustvo jer sam, s obzirom na to da sam bio prisiljen da sve uradim sam, uspeo da dođem do temeljnog i sveobuhvatnog razumevanja svih tehničkih aspekata pravljenja filma.“

Pre snimanja svog prvog filma, snimio je jos dva dokumentarca: “Leteći sveštenik” I “Moreplovci”, kojeg je uradio u boji i u kojem prvi put primjenjuje tehniku pokretne kamere za slikanje atmosfere karakterističnu za njegov kasniji rad.

Svoj prvi igrani film “Strah I žudnja” snimio je 1953.godine, i govori o četvorici vojnika u bezimenom ratu.

Zatim slede filmovi “Poljubac ubice” (1955),  “Ubistvo” (1956),baziran na romanu Lajonela Vajta , kao I odlicnu antiratnu dramu “Staze slave”(1957).

Nakon sto je prvobitni reditelj otpušten, na poziv Kirk Daglasa 1960.godine snima epski spektakl “Spartak”. Doradio je scenario ubacivši masovne scene bitaka, sa ekipom od 10 500 ljudi. Za potrebe filma,snimio je zvučni zapis na jednom fudbalskom stadionu na kojem 76 000 navijača na tribinama zajedno glasno uzvikuju: „Zdravo, Krasus!“ i „Ja sam Spartak!“.Film je doživeo vrtoglav uspeh osvojivši 4 Oskara.

Po istoimenom romanu Vladimira Nabokova 1962 snima film “Lolita”. Zbog skandalozne teme, film je imao problema sa distribucijom jer je katolička crkva osudila „Lolitu“ i svoju cenzuru provela na način da su sveštenici po zadatku širom Amerike odvraćali svoje vernike od gledanja. Pristavši da napravi izmene i skrati posebno problematičnu scenu u kojoj Hambert vodi ljubav sa Lolitinom majkom neprestano gledajući u Lolitinu fotografiju pored kreveta, Kjubrik izdaje film ali uz gorčevitu konstataciju: „Da sam znao koliko će ozbiljna ograničenja biti, verovatno ne bih ni snimio film.

Kjubrikov sledeći film „Dr. Strejndžlav ili: kako sam prestao da brinem i zavoleo atomsku bombu„, sa Piterom Selersom u glavoj ulozi, pokazaće se još kontroverznijim. Film je obilovao podacima koji su bili tajna američke vojske tako da su producenti filma morali ići na informativne razgovore sa pripadnicima tajnih službi.

Susret dva velika umetnika Stenlija Kjubrika I Artura Klarka iznedrio je film “Odiseja u svemiru 2001”. Rukovodio je grupom od 35 glumaca i dizajnera, te više od 20 ljudi koji su se bavili specijalnim efektima. Imao je na raspolaganju tim naučnih od strane NASA odobreno mu je posmatranje svemirske letelice korišćene u misiji Rendžer 9. Specijalni efekti koji su u to vreme bili tehnološka novina doneli su Kjubriku jedini Oskar (za vizuelne efekte) u karijeri. Odiseja nija bila instantni hit među mnogim kritičarima koji su mu zamerili nedostatak dijaloga(od 139 minuta, 40 minuta zauzimaju dijalozi) spor ritam I nejasna radnja. Film se danas smatra klasikom naučno-fantastičnog žanra.

foto:imdb

Film “Paklena pomorandza” prema romanu Entonija Burdzesa snimljen je 1971.godine.Tu je Stenli Kjubrik potpuno promenio kraj knjige. Naime glavni lik Aleks personifikacija zla, problematični nasilni tinejdžer koji obožava muziku Betovena, nakon što prolazi kroz naučno-terapeutski program uslovljavanja i biva oslobođen svojih sklonosti da siluje i pljačka, napokon odrasta i odbacuje svoje „ultra-nasilje“ kao zabludu mladosti. To u filmu nismo videli.  Mediji u Engleskoj su u međuvremenu optužili film da je poslužio kao inspiracija za učestale svirepe zločine koje su činili mladi kriminalci širom zemlje, u toj meri da je čak Kjubrik dobijao i anonimna pisma sa smrtnim pretnjama te je ozbiljno razmišljao da s porodicom napusti Englesku. Na lični zahtev Kjubrika, kompanija Vorner braders je pristala da povuče film iz bioskopa u Engleskoj iako je donosio profit što je bio i ostao nezapamćen potez u filmskoj industriji da studio pristane na gubitke i ispoštuje reditelja.

Naredni film „Bari Lindon“ (1975),snimljen je po romanu pisca Vilijema Tekerija. Zanimljivost kod ovog filma je ta da su neke scene osvetljene samo jednom svećom a neke stotinama sveća  koje osvetljavaju scene blagim narandžastim odsjajem koji niko do tada nije video u filmu.

Adaptacija bestselera “Isijavanje” Stivena Kinga, bio je sledeci Kjubrikov projekat sa fenomenalnim Džek Niklsonom , Šeli Duval i Denijem Lojdom. Budući da su se replike u scenariju mnogo puta menjale tokom snimanja, Džek Niklson ih je često učio par minuta pre izvođenja a zbog velikog stresa pod kojim je bila izložena tokom dugotrajnog i napornog rada na filmu, glavna glumica Šeli Duval počela je da gubi kosu. Iako je ponosna na saradnju sa Kjubrikom Šeli je jednom prilikom izjavila da nikad ne bi pristala da ponovo prođe kroz slično iskustvo. „Isijavanje“ se smatra najboljim horor filmom svih vremena.

foto:imdb

Bojevi metak” je ratna drama iz 1987.zasnovana na romanu Gustava Hasforda. Prvi deo filma prikazuje surovu obuku američkih marinaca, zatim se radnja seli u Vijetnam gde prati sudbine junaka filma tokom urbane bitke za Hue za vreme Vijetnamskog rata. Sve scene borbi su snimane samo na jednoj lokaciji u okolini Londona, u prostoru sa napuštenim plinarama koji je bio vlasništvo kompanije British Gas.

Širom zatvorenih očiju“ , drama iz 1999. bazirana na noveli  austrijskog književnika Artura Šniclera iz 1926. Režiser, producent i koscenarista filma je Stenli Kjubrik kojemu je ovo poslednji film. Snimanje je trajalo dve godine, a glavne uloge tumače Tom Kruz i Nikol Kidman. Naporno  snimanje filma sa Kjubrikovim uobičajenim brojnim ponavljanjem scena je zbog svog neprekidnog trajanja od 18 meseci ušlo čak i u Ginisovu knjigu rekorda kao najduže konstantno snimanje filma u istoriji. Rade Šerbedžija, koji u filmu glumi epizodnu ulogu gospodina Milića, vlasnika prodavnice kostima, je jedini glumac sa prostora bivše Jugoslavije koji je radio sa Kjubrikom.

Poslednji  film “Veštačka inteligencija”, dovršio je posle Kjubrikove smrti Stiven Spilberg. Na uvodnoj špici Kjubrik je posthumno naveden kao producent, a na kraju stoji kratka posveta, „Za Stenlija“.

Svako ko je ikada imao tu privilegiju da režira film, zna da u životu nema mnogo zadovoljstva koja se mogu porediti sa tim osećajem“- Stenli Kjubrik

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Reklame