Foto: Pozorište

Po već ustaljenoj tradiciji na „Zoranovim danima“ promovisana su izdanja Sterijinog pozorja. Direktor ove ustanove dr Miroslav Radonjić podsetio je da su pre dve večeri već promovisane „Teatrologike 1 i 2“ Olivere Milošević, a zatim govorio o još jednoj knjizi iz edicije „Ekspozicija“ kao i dva ovogodišnja broja časopisa „Scena“.

„Vizuelno mišljenje u kreativnom procesu glumca“ Violete Goldman ineresantna je iz više razloga. Violeta je po svojoj osnovnoj vokaciji glumica, ali je kasnije počela da se bavi psihologijom koju je studirala, tako da je ova knjiga rezultat njenog iskustva i kao glumice, kroz neposredno iskustvo na sceni, ali i nekog ko se na ozbiljan način bavi psihologijom.

Ona je sa jednim istraživanjem koje je radila za potrebe ove knjige napravila studiju koja je pre svega interesantna glumcima, ali i široj čitalačkoj publici koju zanima tehnika kojom glumci ostvaruju lik na sceni.

Kada je bila promocija na Sterijinom pozorju poteglo se i pitanje da li u pozorištu treba da bude stalno zaposlen psiholog, odnosno psihijatar? Mnogi glumci će vam reći da je to neophodno, neki će možda i da se podsmehnu tome, ali o svemu ćete moći da pročitate u ovoj knjizi Violete Goldman koja je zanimljiva zbog toga što ona svoja neposredna iskustva sa scene ukršta sa iskustvima iz oblasti psihoanalize i psihologije i dolazi do zaista interesantne knjige koja na drugačiji način osvetljava probleme sa kojima se glumci susreću kada treba da ostvare karaktere na sceni.

Časopis „Scena“ koji izlazi u kontinuitetu od 1965. godine jedan je od najstarijih pozorišnih časopisa u Evropi. Već nekoliko godina „Scena“ izlazi redovno, četiri broja godišnje na srpskom jeziku. Do godina korone objavljivali smo jedan broj na engleskom, pa smo to stopirali jer nismo imali stranih gostiju na festivalu kojima je ona bila namenjena. Tu su pre svega bili objavljivani savremeni dramski tekstovi domaćih autora na engleskom jeziku.
Scena ima redovne rubrike. Svaki broj donosi dva savremena dramska teksta. Na početku je tekst „Savremeni svetski autor“ a na kraju „Savremeni domaći autor“. U prvom broju časopisa na koricama je fotografija iz predstave „Krvave svadbe“ nažalost rano, tragično preminulog Igora Vuka Torbice, koprodukcija Srpskog narodnog pozorišta i Budva grad teatra. U prvom delu objavljen je komad „Telegram“ Katarine Momeve, jedne savremene makedonske autorke u prevodu Saše Ognjenovskog. Slede redovne rubrike. U onoj posvećenoj Festivalima Sterijino pozorje se trudi da u tim časopisima obradi festivale, jer je prisutno na svim festivalima. U ovom broju se govori o festivalu „Dezire central stejšn“ u Subotici, u organizaciji Andraša Urbana i njegovog pozorišta, a Aleksandar Milosavljević, član redakcije pisao je jednom drugačijem festivalu koji je napravljen u čast Igora Vuka Torbice, gde je grupa pozorišta napravila „Igorove dane“ u Novom Sadu i Beogradu i gde je prikazano nekoliko predstava koje je Torbica režirao na prostorima bivše Jugoslavije, a koje su i danas na reprtoarima tih pozorišnih kuća. Na kraju tekst savremene drame Vide Davidović „Mali ratovi i kabine Zare“. Običaj je da se u svakom prvom broju časopiosa „Scene“ objavi pobednički tekst sa konkursa Sterijinog pozorja koji se raspisuje već 15 godina s ciljem afirmacije i promocije savremene dramske književnosti i ovo je pobednički tekst prošle godine. Sterijino pozorje se zatim potrudi da svaki od tih tekstova doživi svoju scensku realizaciju.

Drugi broj časopisa „Scena“ za ovu godinu izašao je oko Sterijinog pozorja, u maju. Jedna rubrika je posvećena značajnom jubileju, a to je 100 godina rođenja Sofije Soje Jovanović, jedne od naših najznačajnijih rediteljki. Savremeni tekst koji je objavljen je „Ofelija“ španskog pisca Pedra Viljorea. Od ostalih rubrika zanimljiva je jedna posvećena Joci Saviću, reditelju koji je imao evropsku karijeru. Krajem 19. veka „digao je veliku revoluciju“ u postavljanju Šekspirovih komada na scene pre svega nemačkog teatra i nakon njega došlo je do drugačijeg poimanja Šekspirovog pozorišta. Ovaj broj na žalost ima i rubriku In memoriam, posvećenu Dejanu Mijaču koji je bio jedna od najznačajnijih reditelja jugoslovenskog i srpskog pozorišta. Mi ćemo u trećem broju „Scene“ objaviti čitavu rubriku posvećenu Dejanu Mijaču kao najavu jedn e inicijative.

Naime udruženje dramskih jumetnika Srbije i Sterijino pozorje će od iduće godine dodeljivati nagradu za režiju koja će se zvati Dejan Mijač i na taj način ćemo sačuvati ime ovog velikog reditelja, istakao je dr Miroslav Radonjić.

Reklame