Ulazak Isusa Hrista u Jerusalim – CVETI , pokretni praznik koji se slavi po vaskrsenju Lazarevom, tj. Lazarevoj suboti (Vrbica), šeste nedelje Velikog posta i nedelju dana pred Vaskrs.
Ustanovljen u Jerusalimu krajem IV veka za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe . Tom prilikom narod Ga je dočekao kao Cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća, noseći u rukama palmove grančice.
Uoči Cveti devojke i deca odlaze u polja i beru cveće. Najčešće velike cvetove margarete, da bi bili lepi i krupni, dren da bi bili jaki, ljubičicu, da bi bili mirišljavi i privlačni, vrbove grančice, da svi budu napredni.
Ovo cveće se ne unosi u kuću već se ostavlja u posude sa vodom u dvorištu da prenoće. Ponekad se cveće potapa u vodu sa zlatnim ili srebrnim prstenovima i onda se tom vodom deca umivaju.
Ranije je bio običaj u celoj Srbiji da na ovaj dan šetaju okićeni cvećem. Do današnjih dana se održao običaj da momak od ubranog cveća napravi naročit buket, u kome svaki cvet ima svoje značenje i nosi ga devojci. Po tome kojih cvetova ima, ili koji preovlađuju devojka razaznaje momkova osećanja.
U Šumadiji momci i devojke sakupljaju se na igralištima i raskršćima darujući uzajamno cveće, gde svaki cvet ima neko posebno značenje. Tu se svi šale i smeju, ali niko ne igra i ne peva jer traje post. Odlazak u crkvu od rane zore raširen je u Hercegovini, dok u Popovom polju ujutru naberu dosta mlečike, kojom se okite štale i torovi. Od praznika Cveti do Duhova, cveće se ne bere.
U Srbiji su Cveti praznovani i kao narodni praznik, jer je tog dana 1815. godine, vožd Drugog srpskog ustanka, Miloš Obrenović, kod crkve u Takovu podigao narod na Turke.