foto: pravoslavlje.net
Reklame

 

Sveti Simeon je duhovno, monaško ime Stefana Nemanje, utemeljivača dinastije Nemanjića, koji je rođen 1118. godine u Ribnici kod Podgorice, a umro 13. februara 1200. godine u Hilandaru.

Prestola i državne vlasti se odrekao 1196. godine i kao i njegova žena Ana odlazi u manastir. Nemanja se zamonašio u manastiru Studenici, gde dobija ime Simeon, a žena mu Ana odlazi u ženski manastir Svete Bogorodice u Rasu, gde postaje monahinja Anastasija. Simeon zatim odlazi u Hilandar, koji je podigao zajedno sa sinom Rastkom, tj. Svetim Savom. Za njegove vladavine, srpska država je konačno zbacila vizantijsku vlast i postala samostalna. U sređivanju unutrašnjih prilika oslanjao se na Crkvu, kojoj je davao silne povlastice i posede, a i sam je gradio neke od danas najznačajnijih manastira: Studenicu, Đurđevi Stupovi, Sveti Nikola kod Kuršumlije i Hilandar.

Na njegov dan održavali su se vašari i panađuri, a danas samo u Valjevskoj Mionici. U narodu se o Stefanu Nemanji održalo predanje kao o zmajevitom čoveku, koje potiče od njegovih ratnih uspeha u borbama sa moćnom Vizantijom. Po predanju, bio je proždrljiv, jer se u njega bila uvukla ala, pa je bilo potrebno i nju hraniti.

Nemanja je za ručak jeo pečenog vola, u njemu pečenog ovna, u ovnu pečenu kokoš i u njoj pečeno jaje. Jednom o ručku, Nemanja je bio kod svog sina Svetog Save, i zatražio da ruča. Sava mu pružio poskuricu (pečat sa slavskog kolača), a ala zinula da je dohvati. Tada Sava zgrabi alu i baci je u more. Od tada Nemanja više nije bio proždrljiv.

Reklame