Reklame

Meštani sela Krivelj kod Bora, čiji su preci pre 86 godina zbog zagađenja podigli prvu ekološku bunu u Evropi protiv privatnog vlasnika rudnika bakra, sada se iz istih razloga spremaju da napuste svoja imanja.

Iako se godinama unazad šaputalo da će biti primorani da se, zbog ekspanzije rudnika čiji je većinski vlasnik kineski „Serbia Zijin Copper“ (nekadašnji RTB Bor), masovno isele na druge lokacije, sada se ne postavlja pitanje da li će do toga doći, već kad.

Postavlja se pitanje i da li će sve proteći mirno, koliko su država i grad spremni da ih zaštite, i da li ih Zakon štiti od stranog investitora, zagađivača, vlasnika 67 posto kapitala.

Intenzivni radovi primakli su rudnik do samih kuća i imanja ljudi, koji su svakodnevno suočeni sa miniranjima i zagađenjem reke i vazduha. Bilo je primedbi meštana i da su kineski investitori bez pitanja ulazili u imanja kako bi ostvarili ciljeve.

Zagađene reke koje su postale „kisele“ i neupotrebljive za navodnjavanje njiva i napajanje stoke, velika buka teških kamiona i prašina koja pokriva plodove voća i povrća na njivama, sve to čini život nepodnošljivim, uprkos Zakonu o zaštiti životne sredine kojim se garantuje ostvarivanje prava čoveka na život i razvoj u zdravoj životnoj sredini i uravnotežen odnos privrednog razvoja i životne sredine.

Prema rečima predsednice Saveta mesne zajednice Snežane Janković, lokalna samouprava je obustavila sve kapitalne investicije u selu jer se čeka odluka o bubućnosti sela. A ona je, po svemu sudeći već zacrtana.

Mi smo sada ni na nebu ni na zemlji. Niti možemo da planiramo svoju budućnost niti da živimo na tom prostoru’, kaže Snežana Janković, koja je i član Radne grupe za rešavanje pitanja Krivelja, formirane od strane Ministarstva rudarstva i energetike Republike Srbije.

Prostor Krivelja treba da se definiše kroz Prostorni plan posebne namene, ali se kroz anketu građana još 2018. godine, kada je obim radova bio znatno manji, izveo zaključak da je 99 posto ljudi reklo da u Krivelju više nema života.

Bez usvojenog Prostornog plana posebne namene kineski investitor nije smeo da započne radove. On je time prekršio Zakon ove države, upozorava Dargoslav Nikolić, član Saveta Mesne zajednice Krivelj.

 

Kineski investitor ne želi da otkupi imanja malog broja ljudi čija imovina nije ugrožena rudnikom, ali, prema rečima Nikolića, u selu su saglasni da ne sme biti pojedinačnog prseseljenja, jer onaj ko ostane da živi u selu biće u svojevrsnoj enklavi, i za njega više nema budućnosti.

Kako bi se rešio problem Krivelja i zaštitilo tamošnje vlaško stanovništvo, uključila se i politika. Predsednik Vlaške narodne stranke Predrag Balašević je uputio pismo Evropskom parlamentu, Vladi Rumunije i Vladi Srbije.

Odgovor je stigao od nekoliko evropskih parlamentaraca, Ministarstva spoljnih poslova Rumunije, visokog komesara za proširenje EU Olivera Varhelja, ali, interesanto je da nikakav odgovor nije stigao iz Beograda, sem da je dopis prosleđen raznim ministarstvima, naglašava Balašević.

On podseća da je uslov za ulazak Srbije u EU ispunjavanje ekološkoh standarda, koji se u Srbiji ne poštuju.

Podrška izostaje i od lokalne samouprave, jer je većina u Skupštini grada, koju čine odbornici Srpske napredne stranke, odbila da pitanje Krivelja stavi na dnevni red zasedanja, kaže Balašević.

Transparentnost ovog procesa ugrožena je odbijanjem države da obelodani ceo dokument ugovora o strateškom partnerstvu sa kompanijom Ziđin, ali ni kineski partner nije zainteresovan da direktno komunicira sa medijima i objasni planove.

Na naše pitanje o budućnosti sela Krivelj i planovima preseljenja, odgovor nije stigao.

Kada je reč o otkupu zemljišta kroz eksproprijaciju, Zakon definiše da se to može započeti tek nakon usvajanja Prostornog plana posebne namene, i ukoliko država proglasi javni interes. Iako je javni interes proglašen na prostoru sela Slatina, investitor odbija da meštanima isplati cenu koju je propisala država, pa su meštani pravdu potražili na sudu.

Tamo gde još uvek nije proglašen javni interes, otkup zemljišta se obavlja neposrednim dogovorom sa vlasnicima imanja i jedan broj njih se odlučio da proda dedovinu za naknade koje su se kretale i do nekoliko stotina hiljada evra.

Godinama pre privatizacije, u tadašnjem RTB-u Bor, uspostavljena je praksa podmirivanja ljudi iz Krivelja zapošljavanjem u tom preduzeću. Bio je to razlog da se problemi gurnu pod tepih i zatvore oči na zagađenje. Sada je takva praksa došla na naplatu.

A kako je danas živeti u Krivelju?

krivelj 2

Upečatljive karakteristike seoskog života poput čistog vazduha, bistre vode, poljoprivrednog uzgoja ne krase ovo selo koje, prema poslednjem popisu, broji nešto više od 1000 stanovnika.

Prema izveštaju naučnog rada iz 2015. godine, na kome su radili renomirani srpski naučnici, zaključuje se da otpadne vode koje se generišu u pogonima tadašnjeg RTB Bor zagađuju Borsku i Kriveljsku reku, koja se dalje uliva u reku Timok, odnosno reku Dunav.

Negativan uticaj rudarske aktivnosti na životnu sredinu je evidentan. Drenažne vode aktivnih rudnika, drenažne vode flotacijskih jalovišta koja više nisu u funkciji, stara neaktivna odlagališta kopovske raskrivke i neprečišćene otpadne vode direktno zagađuju Borsku i Krivaljsku reku, koje nakon spajanja kod mosta nizvodno od sela Slatina formiraju Belu reku. Kriveljska reka nakon spajanja sa Saraka potokom i drenažnim rudničkim vodama postaje kiselija, navodi se u ovom naučnom radu.

Voda, vazduh, sve nam je to ugroženo, a objekti – da ne pričam. Svakog trenutka mogu da nam se sruše i da nam ugroze živote. Ja se zaista plašim da, sve dok neko ne nastrada, verovatno niko neće ni reagovati, pribojava se Dragana Rajić na čijem su zidu i podu kuće primetne pukotine.

krivelj kamenolom
Kamenolom Veliki Krivelj tik uz seoska imanja

I njen komšija Zoran Vojinović pretrpeo je, kaže, štetu odmah po dolasku kineske kompanije Ziđin 2018. godine, kada se proizvodnja intenzivirala.

Čim su počela miniranja pao nam je krov štale, pokazuje nam Vojinović. Ovde života nema, jer smo okruženi flotacijom, i površinskim kopovima rudnika Veliki Krivelj i Cerovo. Bukvalno, ovde čovek treba da ima beneficiran život, zaključuje Vojinović.

Ovakvi životni uslovi onemogućavaju meštane da se bave onim od čega se na selu uglavnom i živi – poljoprivredom.

Nekada su tokom celog leta ovde zvrjale pumpe, svi su navodnjavali njive, sada više neko ne koristi tu vodu ni za šta. Znaš unapred da ne možeš da sadiš baštu, da ne možeš da imaš jedan struk paradajza. Plaćamo porez, normalno, kao i svi ljudi da živimo tu, a nemaš nikakav smisao, nikakvu satisfakciju za to što živiš ovde, jada se meštanin Pavle Kurić.

kriveljska reka
„Rudnička reka“ se uliva u zdravu reku

Nije zadovoljan dosadašnjom komunikacijom sa ministarstvima rudarstva i ekologije, ali uverava, ni komunikacija sa kompanijom Ziđin. U početku je, kaže, bilo više sastanaka sa njima, a sada ne samo da ih nema, već ostaju i nemi na dopise i pitanja koje im Kriveljani šalju.

Šta će biti s kućama?

Naši sagovornici su saglasni da perspektive u Krivelju nema i moraće da je potraže na drugoj lokaciji koju će, prema rečima gradonačelnika Bora Aleksandra Milikića, odabrati oni sami.

Grad Bor je spreman da formira lokaciju kod kolektivnog preseljenja tamo gde Kriveljani budu pokazali prstom na teritoriji Grada Bora. To znači da sam preuzeo obavezu i odgovornost da stvorim uslove da ljudi iz Krivelja, koji budu prihvatili kolektivno iseljenje, dobiju lokaciju koju žele. Da bi se to uradilo, mora veliki deo njih da se složi gde je to mesto. Ja molim i Kriveljane i sve nas u Boru da shvatimo da je rudarenje nešto zbog čega idemo napred, mi moramo da budemo složni i da se držimo zajedno, pogotovo kod ovako velikih pitanja kao što je iseljenje sela, apeluje Milikić.

U lokalnom nevladinom sektoru očekuju i po ovom pitanju striktno pridržavanje zakona.

Mi smo tražili da, ako se iseljava čitavo selo, ono mora da se iseli na mesto gde su uslovi bolji, zahteva predsednik Društva mladih istraživača Bora Dragan Ranđelović.

Ne treba zanemariti ni da je Narodna skupština Republike Srbije donela Zakon o potvrđivanju Arhuske Konvencije još 2009. godine. Cilj ove konvencije je jačanje uloge građana, kao i organizacija civilnog društva u pitanjima ekologije.

Ima li opstanka meštana Slatine, Brestovca i Metovnice?

Ništa konfuznija situacija po pitanju opstanka nije i u selima Slatina, Metovnica i Brestovac, čije je zemljište na udaru rudarskih radova budućeg rudnika bakra „Čukaru Peki“, koji je stoprocentno u vlasništvu kineske kompanije „Serbia Zijin Mining“.

Čukaru Peki
Čukaru Peki uskoro kreće sa radom. Šta će to doneti okolnim selima?

Pripremnim rudarskim radovim, kineski investitor je mnogima ušao u imanja, istovremeno odbijajući da otkupi zemlju po ceni koju je preko Poreske uprave propisala država Srbija, a što je jasno definisano Zakonom o eksproprijaciji.

Otpadne vode ispuštaju se u Brstovačku reku koja je već promenila boju, pa se više ne koristi za navodnjavanje i napajanje stoke.

Na bahato ponašanje investitora ni država ni grad nisu adekvatno odgovorili, pa meštani Slatine pravdu pokušavaju da dobiju na sudu.

Desk analiza koju je izradila Asocijacija za razvoj grada, u okviru inicijative Građani imaju moć koji realizuje CRTA a podržana je od strane USAID-a, pokazala je da se negativne posledice zagađenja pre svega reflektuju na zdravlje stanovnika“.

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Zagađena istina opasna po zdravlje!“ koji Asocijacija za razvoj grada realizuje u okviru inicijative „Građani imaju moć“ koju sprovodi Crta.

Izvor: IST media

Reklame