Foto: Pozorište Zoran Radmilović
Reklame

Uz poštovanje svih propisanih mera zaštite od virusa Covid-19, u klubu kulture u Kotlujevcu održan je okrugli sto pod nazivom „Umetnost kao terapija“, kao prateći program Zoranovih dana, ali istovremeno i kao deo festivala „Antika fest”, koji ove godine zbog pandemije nije organizovan na Romulijani.

Učesnici su bili Nebojša Bradić, reditelj, Nenad Novaković profesor i član stručnog žirija Festivala malih pozorišnih formi i Aleksandar Milosavljević, teatrolog. Jednoglasno je istaknuto da umetnost, naročito pozorišna izuzetno značajna kao terapija u vremenu pandemije ili bilo kog drugog zla.

Nebojša Bradić je naglasio da umetnost ne može da ignoriše sve ove situacije u kojima se mi i danas nalazimo, koliko ne može da ignoriše ni sve bitne probleme savremenog sveta. Umetnost pored ostalog može biti sredstvo koliko i određena vrsta medicine. Mi imamo sklonost da gubimo nadu i potreban nam je optimizam. Umetnost zadržava na vidiku prijatne i razgaljujuće stvari jer zna da lako očajavamo.

Profesor Nenad Novaković naglasio je da smo u koroni dobili dijagnozu straha od bolesti, jer smo stvari prihvatili kakve jesu i o tome ne razmišljamo, a to nije stanje koje prihvataju ljudi u kulturi. Ne traži kultura u ovakvim vrmenima ništa posebno za sebe već da maksimalno racionalizujemo prostor, uslove, vreme i zakonitosti bolesti, ako je znamo, i da u okviru postojećeg stanja ponudimo najviše što možemo.

„Pozorište je uvek imalo terapeutski smisao, još od antičkog pozorišta“, istakao je teatrolog Aleksandar Milosavljević. „U epidaurusu se okupljalo više hiljada ljudi da bi gledali priču o Edipu ili Trojankama iako su napamet znali te priče. Nisu odlazili u pozorište da bi nešto naučili ali im je bilo važno da njih nekoliko hiljada na jednom mestu zajedno čuju mit o Edipu , da bi u kolektivu potvrdili postojeću sliku sveta, da bi upravo to što su zajedno mogli kolektivno da prožive.“

Reklame