Reklame

Porodica Ibrić silom prilika našla je svoj privremeni dom u ulici Njegoševoj broj 18, nakon što su napustili dom u kome su dve decenije živeli u Podlivu.

U kuću su ušli, što i priznaju, na protivpravni način, jer su morali da sa ulice sklone svoju decu i da im obezbede krov nad glavom.

Zbog činjenice da su se u kuću uselili na bespravni način glava porodice je osuđena na kaznu zatvorom, a majka sedmoro dece, Slađana Ibrić, osuđena je na kućni pritvor.

„Mi smo se neispravno uselili u kuću. Ja za to odgovaram. Od 29. septembra prošle godine oni mene jure, a centar za socijalni rad i opština godinu dana nisu uspeli da mi nađu bilo kakvu kuću. Ova kuća nema vodu, nije imala ni struju. Ja sam je uvela. Ozidala sam dimnjak. Kupila sam vrata, da je malo sredim, ali ne, oni mene izbacuju na ulicu. Ja sam majka sedmoro dece, od čega troje maloletne, koju školujem. Sin mi je oženjen, snaja ima malu bebicu.“

Od prisutnih službenih lica niko nije želeo da da izjavu, a lelek i plač Ibrića, odjekivao je celom ulicom kada je započeo proces prinudnog iseljenja.

Ni molbe, ni suze, nisu ganule nikoga – jer, kažu, zakon nalaže tako, a Ibrići su prekršili zakon i sada moraju da snose posledice.

A da li je zakon isti za sve, ili je zakon primenljiv samo na pojedine slučajeve, dok je za druge, povlašćene, samo mrtvo slovo na papiru?

Stvari porodice Ibrić biće prevezene u skladište nekadašnjeg giganta „Timočanke“, a kuda će majka Slađana sa svojom decom i da li će večeras imati krov nad glavom – ne zna se.

Slađana Ibrić sa suzama u očima rekla nam je da će sa dušekom pred opštinu, jer drugi izbor nema.

Ne zna se ni kako će na početku školske godine mali đaci nastaviti sa školovanjem, niti kako će i šta jesti, niti da li će gladovati.

Spora nema, Ibrići jesu protiv pravno zaposeli kuću u državnom vlasništvu, kuću u kojoj niko nije živeo i koja nije služila nikome – ali, da li je normalno i moralno isterati porodicu sa malom decom na ulicu i ostaviti ih bez krova nad glavom?

Da li je država ipak mogla da pronađe drugo rešenje? Bez namere da izazovemo mržnju, pitamo se zašto migranti imaju pravo na smeštaj, dok Ibrići nemaju pravo na život dostojan čoveka?

Reklame