Reklame

Odbornici Skupštine grada Zaječara u ponedeljak će za direktora Istorijskog arhiva „Timočka Krajina“ ponovo izabrati Velibora Todorova. Biće to prvi direktor koji je zatvorio ceo krug Boško – Saško – Boško.

Da je Velja pogodan za sve kombinacije primetio je još 2013. godine jedan od njegovih saradnika, sada počivši Dragiša Đorđević, čuveni fotograf i vlasnik prve kablovske televizije u Zaječaru – Kanala 27.

Todorov je u žižu javnosti došao 2005. godine kada je, u vreme Boškove vlasti, izabran za direktora Radio televizije Zaječar. Na tom mestu dočekao je i privatizaciju tog regionalnog glasila 2007. godine, ali je ujedno bio i član tima IREX-a za privatizaciju medija. Upravo je IREX bio jedan od glavnih partnera za realizaciju medijskih sadržaja i obuku novinara, snimatelja i montažera. Uz pomoć IREX-a RTZ je realizovala velike medijske projekte koje je finansirala Evropska unija. Upućeni kažu da je samo jedan od njih vredeo čak sto hiljada evra, a da je Todorovu pripala polovina te sume.

I nakon privatizacije decembra 2007. godine ostaje u direktorskoj fotelji. Iako više nije bila gradska, već privatna kuća, novac je iz gradske kase redovno stizao i naredne godine, tako da novi vlasnik Mića Jovanović nije ulagao svoje pare u rad radija i televizije. Nije previše ni brinuo o programu, bilo je važno da se pokriju sva dešavanja povezana sa Fakultetom za menadžment i njegovim ocem Božinom Jovanovićem.

Međutim, grad u 2009. za sufinansiranje televizije odvaja upola manje para i problemi počinju. Plate kasne, tako da se mesečno isplaćuje samo po pola zarade. Radnici su nezadovoljni, mada i dalje rade projekte za koje mimo plate dobijaju skromni honorar. Prema rečima nekih bivših radnika, u vreme najveće besparice i nezadovoljstva Todorov je kupio luksuznu kuću u Vlačiću ( a govorio kako je nasledio od ujaka) i zimovao u poznatom i skupom ski centru ( To je navodno dobio u nagradnoj igri u „Blicu“).

U zimu 2010. u najveće se šuška da Mića televiziju prodaje Mirkoviću, uz posredovanje Boška Ničića. Potvrdu dobija novinarska ekipa koja na Borskom jezeru snima proslavu Božinovog 90. rođendana.

Odmah nakon toga usledio je šok. Velibor Todorov, koji je važio za čoveka od najvećeg Mićinog poverenja, dobija momentalni otkaz u televiziji. Istog dana otkaz na Fakultetu za menadžment dobija i njegova supruga Lidija.

Nepunih nedelju dana kasnije televiziju preuzima Saša Mirković. A jednog dana saznaće se i koliki je tu bio udeo Boška Ničića.

Bračni par Todorov ne ostaje na ulici. Ničič zapošljava oboje, Velibora u Istorijskom arhivu, Lidiju u Sportskom savezu.

Šta se to Todorov zamerio Mići Megatrendu, a išlo je na ruku Ničiću i Mirkoviću, pa je devet godina u njihovoj milosti?

Mali je ovo grad da bi se bilo šta sakrilo. Naši insajderi kažu da je otkrivanjem finansijskih tajni oštetio i Miću i televiziju, tako da su pohlepni ortaci profitirali i dobili medije za sitne pare. On je dobio zaštitu. Kasnije i direktorsko mesto.

Iako ne javno, Todorov je tajno ostao u medijskoj sferi.

Već u julu 2010. godine osniva Agenciju za proizvodnu radijskog i televizijskog programa „East production“.

Neki od starih radnika RTZ kunu se da je on jedan od suvlasnika Tempo radija u Zaječaru i da je zaslužan što je ta stanica dobila regionalnu frekvenciju 2010. godine iako je na konkursu nekoliko godina ranije odbijena. Pojedini u svojim tvrdnjama idu i dalje i tvrde da je on bio zadužen za izradu projekata i lobiranje kod inostranih donatora ( spominje se izvesni Dragan Kramer) i za poluspajanje Tempo radija sa nacionalnim Naxi radijom.

Na sajtu APR-a saznajemo da je Agencija „East production“ ugašena 2013. godine, ali zakulisane radnje se nastavljaju, pa Todorov osniva Udruženje „Istočna Srbija“, koje je po podacima na sajtu APR-a i dalje aktivno.

Iako niko nikada nije čuo da ovo udruženje postoji, a kamoli čime se bavi, očigledno da je neko u gradskoj vlasti ipak bio upoznat.

Na konkursu za finansiranje projekata udruženja građana, Veliborova „Istočna Srbija“ 2014. godine dobija 140.000 dinara.

screenshot- sajt grada – rezultati konkursa 2014.

Godinu dana kasnije suma je povećana na 150.000 dinara.

screenshot- sajt grada – rezultati konkursa 2015.

Grad Zaječar 2016. godine nije raspisivalo konkurs za sufinansiranje rada udruženja, a 2017. i 2018. Veliborova „Istočna Srbija“ nije konkurisala za novac iz budžeta.

I dalje je nejasno kako je potpuno nepoznato udruženje za dve godine dobilo 290.000 dinara i čime je pravdalo sredstva.

Tražeći po arhivi i netu nismo pronašli nijednu jedinu aktivnost. Sve što je sakriveno i nejasno budi sumnju. Da li se ovim novcem i direktorskom foteljom podmiruju neki stari računi?

Svejedno ko plaća, Saško ili Boško, pare su u svakom slučaju NAŠE.

Agencija za proizvodnu radijskog i televizijskog programa „East production“ i Udruženje „Istočna Srbija“ prijavljeni su na istoj adresi, pronašli smo na sajtu APR-a. Kako je sve sada lako proverljivo, bilo je dovoljno da na google maps ukacamo adresu i otkrijemo divno zdanje sa bazenom u dvorištu.

Ne znamo samo da li je to ono nasledstvo s početka priče???

Reklame