Reklame

Pod pritiskom decembarskih protesta i blokiranja autoputa kod mosta Gazela, država se „zvanično“ povukla iz svih projekata vezanih za iskopavanje litijuma u Srbiji i time je navodno stavljena tačka na tu temu. Da li je tu kraj sage o Rio Tintu? Nije. Ovo je samo početak. Vreme je da analiziramo ovaj problem po sledećim tačkama:

  1. Činjenice

Iako su insajderske informacije tvrdile da zabrana litijuma nije istina već isključivo kupovina vremena pred izbore, građani su, kao i sami organizatori protesta, poverovali predstavnicima vlasti i povukli se sa protesta i blokada jer su poštovali datu reč. Šta se u međuvremenu dešavalo?

  • Vlast je lažnim obećanjem o zabrani litijuma uspela da ubije energiju protesta i bes naroda koji je pretio da ugrozi aprilske izbore. Građani su bili ubeđeni da su svojim delovanjem ostvarili pobedu jer su verovali državnom vrhu na reč. Međutim, nijedna kompanija koja planira da radi iskopavanja i preradu litijuma nije zatvorila svoja predstavništva u Srbiji (što bi bio logičan potez svake kompanije koja je dobila zabranu države), već su nastavili da kupuju zemljišta oko budućih rudnika i dovlače tešku mehanizaciju. Prevareni narod je ostvario Pirovu pobedu, dok je vlast izbegla revoluciju. Država izgleda ne i dalje ne razume da je ovo samo prlovreme a da je trenutni rezultat država 1 – građani 0.
  • Rio Tintu je rečeno da se primiri i da radi u tišini, da bi posle 10 meseci nastavili javno sa svojim aktivnostima a trenutno raspisuju konkurse za nova radna mesta! Zašto kompanija kojoj je država zvanično „zabranila“ da iskopava litijum zapošljava nove kadrove? To je samo dokaz da Rio Tinto nikada nije ni imao nameru da odustane od rudnika litijuma.
  • Rio Tinto na svom profilu navodi da, pored Argentine i Sjedinjenih država, radi i u Srbiji (Loznica). Nijedna ozbiljna kompanija ne drži na svom sajtu informaciju (staru preko 10 meseci) da i dalje planira radove u Srbiji, osim ako to nije istina.
  • Rio Tinto na svom sajtu navodi da planira 1.000 radnih mesta u dugoročnom periodu i preko 2.000 radnih mesta tokom faze izgradnje. Čemu toliko radnih mesta ako im je zabranjeno da rade?
  • Rio Tinto je angažovao domaće stručnjake da im naprave pozitivne studije o uticaju na životnu sredinu dok već napravljene negativne studije odbacuje, a istim stručnjacima preti tužbama da o tome ne smeju da javno govore zbog potpisanog Ugovora o poverljivosti. Domaće stručnjake očigledno ne zanima činjenica da rade protiv interesa svoje države i naroda, ugrožavajući životnu sredinu, zdravlje, zemlju, reke. Biološki fakultet je prva institucija koja je javno o tome govorila, ali su medijski ućutkani.
  • Medijska priprema Rio Tinta podrazumeva da angažovani domaći stručnjaci, univerzitetski profesori, (npr. Dinko Knežević, profesor Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu, Aleksandar Jovović, profesor Mašinskog fakulteta) koje Rio Tinto u saradnji sa državom šalje na gostovanja na medije koji su pod kontrolom države i na čiju uređivačku politiku država može da utiče, zagovarajući tezu da rudnici litijuma nisu toliko loše rešenje za državu i da nemaju veliki negativni uticaj na životnu sredinu dok su prećutali da su na platnom spisku Rio Tinta, tj. da su plaćeni da zastupaju interese kompanije. Takvi stručnjaci su kompromitovani i u sukobu interesa a njihov cilj je da pripreme građane na rudnike litijuma jer većina građana veruje u informacije koje čuju na medijima bez obzira što su neistinite.
  • Rio Tinto finansira državne fakultete, tražeći od njih podršku za svoj projekat u Jadru. To se zove korupcija za koju će dekani i profesori morati krivično da odgovaraju zbog zloupotrebe službenog položaja.
  • EU nije dozvolila Rio Tintu da otvara svoje rudnike jer su svesni posledica, ali su spremni da zažmure na uništavanje životne sredine ako se rudnici litijuma otvore širom Srbije, jer su Evropi potrebne litijumske baterije, dok je Srbija dovoljno blizu za jeftiniji transport u odnosu na Severnu i Južnu Ameriku.
  1. Zašto je privatizovan institut Jaroslav Černi?

Kako bi opravdali svoj projekat, zaposleni u Rio Tintu se često pozivaju na pozitivno mišljenje od instituta Jaroslav Černi (jedini institut koji se bavi vodama u Srbiji) koji je pod pritiskom države privatizovan za samo 2,5 miliona evra od strane Milenijum tima, iako je Savet za borbu protiv korupcije tražio da se poništi privatizacija. Černi je (navodno pod političkim pritiskom) dao pozitivna mišljenja za sve ekološki diskutabilne projekte u Srbiji (Makiško polje, Beograd na vodi, Rio Tinto, Rekovac…) a sada je u rukama Milenijum tima, kompanije koja je navodno bliska vlasti. Postoji opravdana opasnost da će Milenijum tim ubuduće kontrolisati kome će Jaroslav Černi davati pozitivna mišljenja od kojih će zavisiti dozvole za sve buduće projekte u Srbiji.

  1. Da li se afera sa rudnicima litijuma završava sa Rio Tintom? Nikako! Ovo je samo početak.

Pored doline Jadra (Loznica) gde Rio Tinto planira svoja iskopavanja, kompanija Eurolitijum u Rekovcu (Levač) nastavlja na mala vrata da dovodi tešku mehanizaciju koja je već spremna za iskopavanje. Građani su se pobunili i organizovali danonoćne straže kako bi sprečili iskopavanja dok policija ne želi da se meša, iako bi po službenoj dužnosti trebala da reaguje i spreči dalji rad kompanije Eurolitijum. Radovi su stali i neće se nastaviti jer kompanija Eurolitijum, kao ni Rio Tinto ne žele da rizikuju fizički obračun sa lokalnim stanovništvom, koji bi motivisao narod da se pobuni, čime bi se njihovo dalje poslovanje dosta otežalo.

Rudnici litijuma se planiraju na preko 20 lokacija širom Srbije, u trouglu Loznica – Vranje – Bor. Na toj teritoriji živi preko dva miliona naših građana gde će mnogi od njih morati prislino da se isele, dok će ostalima biti ugrožena životna sredina. Druge kompanije koje se bave iskopavanjem litijuma su u pripravnosti i čekaju da vide kako će da prođe Rio Tinto koji se trenutno primirio. Ako Rio Tinto bude sproveo svoje planove, ostalih 20 lokacija će takođe biti otvoreno za rudnike litijuma.

Na primer, kompanija Ultra Lithium je dobila sedam dozvola za istraživanje u Republici Srbiji – preko svoje lokalne podružnice, Ultra Balkans doo – za rudnike Valjevo, Kragujevac, Blace, Koceljeva, Trnava, Istok, Preljina i Ladevci od Ministarstva za zaštitu životne sredine, Ministarstva rudarstva. Prijavne dozvole za istraživanje pokrivaju površinu od ukupno 676,54 km2.[1]

Vlada Republike Srbije tvrdi da samo Srbija ima nalazišta litijuma što što naravno nije istina. Na ovom području litijum se nalazi u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Severnoj Makedoniji, Grčkoj i Turskoj što je za očekivati jer su ove teritorije blizu jedna druge. Onda se postavlja pitanje zašto navedene zemlje nisu u istoj litijumskoj groznici za otvaranjem rudnika litijuma koji treba da im donese desetine milijardi evra profita? Da li su te zemlje gadljive na pare ili im je nacionalni interes da sačuvaju svoja prirodna bogatstva i spreče uništavanje svoje zemlje?

Ovo nije ni političko ni ekonomsko pitanje, ovo je pitanje života i smrti, od kojeg zavisi budućnost nas i naše dece. Ne zanima me da li će kompanije koje rade sa litijumom biti sa istoka ili zapada! Nijedna kompanija koja ne poštuje ekološke standarde EU i kojoj nije dozvoljeno da prerađuje litijum na teritoriji Evropske unije, ne može da radi ni na teritoriji Republike Srbije! Tačka.

  1. Kako funkcioniše kompanija Rio Tinto?

Rio Tinto je korporacija sa vrednošću od 60 milijardi evra koja je navikla da koristi sva moguća sredstva kako bi ostvarila svoje ciljeve. Od letos su Kinezi postali najveći pojedinačni deoničari kompanije Rio Tinto. Rio Tinto je kompanija koja sve vreme posmatra, prati i snima sve negativno što se o kompaniji pojavi u javnosti. Njihovi PR timovi su stalno u pripravnosti da na svaku izjavu u medijima reaguju momentalno sa demantijem, prisiljavajući medije da objave njihova saopštenja koja su više politički marketinški trik nego što imaju veze sa istinom. U svojim demantijima uvek optužuju imenom i prezimenom svakoga ko kritikuje način poslovanja kompanije Rio Tinto, iznoseći neistine da su društveno odgovorna kompanija kojoj je životna sredina prioritet. Diskreditovanje protivnika je njihov proritet, iako do sada nisu shvatili da time samo promovišu suprotnu stranu praveći sebi štetu.

Rio Tinto je navikao da posluje u korumpiranim državama kao što je Srbija, da potplaćuje političare da lobiraju za njihovu kompaniju (što se moglo videti po medijima prethodnih godina). Rio Tinto ima svoj spisak na kojima se nalaze imena svih ljudi koji negativno govore o kompaniji i koji su protiv iskopavanja litijuma, koji su na merama, čiji se nalozi na socijalnim mrežama svakodnevno prate. Pošto smo do sada uglavnom slušali nevešta objašnjenja predstavnika Rio Tinta, neophodno je da dobijemo odgovore od vlasti na sledeća pitanja:

  • Zašto kompanija Rio Tinto raspisuje konkurse za radna mesta (infostud.rs) u Srbiji ako im je država zvanično rekla da se litijum neće vaditi u Srbiji? Da li je Rio Tinto iznad države?
  • Zašto kompanija Rio Tinto nastavlja da kupuje zemljište u dolini Jadra ako nemaju nameru tamo da kopaju litijum? Nisu do sada pominjali da će se baviti poljoprivredom.
  • Da li su predstavnici vlasti svesno slagali svoje građane javno rekavši da su svi projekti sa litijumom obustavljeni pošto sada polako menjaju stav i puštaju probne balone kako bi osetili reakciju naroda? Ako nisu, šta čekaju? Zašto se ne zabrane Rio Tintu aktivnosti u Srbiji?
  • Da li je takva izjava vrha države bila samo kupovina vremena kako bi se primirili demonstranti koji su blokirali most Gazelu u decembru pred aprilske izbore?
  1. Prerada litijuma

Svi već znamo posledice prerade litijuma u svetu, bez obzira da li se litijum dobija rudarenjem, iz slanih stena ili iz geotermalnih izvora. U svetu je, za jednu tonu litijuma potrebno preko 1000 tona/kubika vode pomešane sa sumpornom kiselinom, koja posle prerade postaje zatrovana i ne može više da se koristi. Takva voda završava u zemljištu, potocima i rekama čime se trajno uništava životna sredina i ugrožava zdravlje građana. Samo u planiranom rudniku litijuma u Loznici je procenjeno da se nalazi 148 miliona tona litijuma, dok će Rio Tinto dnevno trošiti preko 1.000 tona sumporne kiseline koja će negde na kraju morati da završi. I to nije sve.

Pored sumporne kiseline koja se koristi za preradu litijuma, građani ne znaju da će se samo u Loznici koristiti i 15.000 cisterni sa cijanidom. U slučaju da dođe do izlivanja samo jedne cisterne došlo bi do ekološke katastrofe neviđenih razmera. Upravo zato, nijedna zemlja EU nije dozvolila da na njenoj teritoriji Rio Tinto prerađuje litijum i uništava životnu sredinu. Građani Srbije, za razliku od državnog vrha, odbijaju da budu deponija EU, gde će se uništavati plodna zemlja i zatrovati potoci, reke i jezera, gde će se prisilno preseljavati stanovništvo da bi se obezbedile litijumske baterije za tržište EU.

Predstavnici kompanije Rio Tinto tvrde da sve ovo navedeno nije istina i da njihove nove tehnologije ispunjavaju ekološke uslove EU. Problem je što te nove tehnologije ne žele da pokažu pravdajući se poslovnom tajnom, uz često ponovljenu rečenicu „verujte nam na reč“! Rio Tinto nema odgovor zašto im EU ne dozvoljava da sa tim novim tehnologijama otvore rudnike litijuma na njihovoj teritoriji dok u isto vreme ubeđuju građane Srbije da im dozvole otvaranje rudnika litijuma u Srbiji. Dok u jednoj Nemačkoj (koja ima tri puta više litijuma od Srbije) Rio Tinto ne otvori svoje rudnike litijuma, nema logike da ih otvara ni u Srbiji.

  1. Suočavanja

Kako bi se razjasnile opasnosti prerade litijuma, više puta sam tražio medijska suočavanja sa menadžmentom kompanije Rio Tinto. Direktorka Rio Tinta je više puta odbila da bude gost u emisijama (poput „Utiska nedelje“), jer joj se nisu svideli sagovornici!? Da li ima logike da direktorka Rio Tinta koja je optužena za uništavanje životne sredine postavlja uslove sa kim će da razmeni mišljenja. Verovatno bi htela da gostuje u emisijama sa nekim od stručnjaka koji su na platnom spisku Rio Tinta i kod kojih će da bira pitanja koja treba da joj postave.

Rio Tinto se „proslavio“ video spotom koji se reklamirao na medijima, gde je kompanija obmanjivala javnost da proizvode zelenu energiju. Čak su i ambasadori pojedinih zemalja tvrdili da je litijum zelena energija, verovatno ne znajući kako izgleda procedura prerade litijuma u kojoj se koristi sumporna kiselina i cijanid. Takav video spot je izazavao kontra efekat, probudivši gnev naroda koji se pobunio i blokirao autoput kod mosta Gazela. Uvidevši svoju grešku, zaposleni u Rio Tintu su dobili naređenje da se medijski primire i da se ne eksponiraju dok se ne slegne prašina. To primirje i dalje traje dok se projekat i dalje sprovodi u tišini daleko od očiju javnosti.

  1. Rešenja

Svi zaposleni u kompaniji Rio Tinto treba da znaju da su saučesnici jer su svesni posledica trovanja vode i plodnog zemljišta, kao i da će krivično odgovarati zajedno sa menadžmentom. Oni su plaćeni da obmanjuju narod, da dezinformišu javnost, da snimaju lažne reklame kako su ekološki savesna kompanija, iako širom sveta već decenijama ostavljaju pustoš iza sebe. U nekim zemljama je zbog njihovog poslovanja izbio i građanski rat gde je 10.000 ljudi izgubilo život dok deca koja se kupaju u rekama koje je zatrovao Rio Tinto imaju žive rane.

Kao analitičar zaštite životne sredine i zabrinuti građanin, kako bi se proverilo da li kompanija Rio Tinto i pored zabrane Vlade Republike Srbije nastavlja sa svojim radom kršeći zakone, predlažem sledeća rešenja:

  • Javno objaviti spisak svih zaposlenih u kompaniji Rio Tinto (Rio Sava) u Srbiji. Građani imaju pravo da znaju ko su ljudi koji su za veliki novca spremni da ugroze njihovu vodu, zemlju, zdravlje i pored zvanične zabrane Vlade Republike Srbije.
  • Javno objaviti spisak svih stručnjaka (pogotovo univerzitetskih profesora i naučnih istraživača) koji su angažovani na projektu Rio Tinto. Ti ljudi za novac pišu lažne pozitivne studije o uticaju na životnu sredinu, dok fakulteti dobijaju novac kroz sporazume o saradnji. To se u modernom svetu zove korupcija i za to se krivično odgovara! Građani imaju pravo da znaju ko su stručnjaci među nama koji i pored silnih upozorenja rade na uništavanju životne sredine kako bi ostvarili finansijsku korist.
  • Da sudovi ponište Ugovor o poverljivosti koji je potpisan sa Biološkim fakultetom kao i sa ostalim institucijama, kako bi njihovi stručnjaci mogli detaljno da ispričaju kakve posledice nas čekaju bez da im Rio Tinto preti tužbom.
  • Da se sve partije obavežu da će svi zaposleni koji su aktivno učestvovali na projektima vezanim za litijum u kompaniji Rio Tinto (kao i svim drugim kompanijama koje rade sa litijumom) biti krivično gonjeni i procesuirani, da će profesorima i istraživačima biti oduzeta naučna zvanja, da će im biti otkazani ugovori o radu u institucijama zbog krivičnog dela svesnog obmanjivanja javnosti, ugrožavanja životne sredine, zemlje, reka i zdravlja građana Srbije. Za takva krivična dela se mora tražiti zatvorska kazna. Nikakve nanogice i uslovne presude ne dolaze u obzir.
  • Da se kompaniji Rio Tinto, kojoj je zvanično zabranjeno da radi u Srbiji, naloži da zatvori sve svoje kancelarije (u Beogradu i Loznici) i napusti teritoriju Republike Srbije.
  • Kao ekološki prihvatljivo rešenje za litijumske baterije su se već razvile nove tehnologije – nartijumske baterije koje ne ostavljaju posledice po životnu sredinu, kvalitetnije su i traju duže od litijumskih. Drugo zamensko rešenje su baterije od aluminijuma, sumpora i soli.
  1. Zaključak

Problem je što u korumpiranoj Srbiji niko ne odgovara, pa su se ljudi koji su na platnom spisku Rio Tinta opustili, misleći da neće snositi nikakve posledice jer „sarađuju“ sa državom. Vreme je da budu upozoreni da su saučesnici koji će snositi odgovornost za svoje postupke. Ako su spremni da žive i rade pod takvim pritiskom, jer ovakav zločin ne zastareva – neka im je sa srećom, trebaće im.

Do sada nisam upoznao nijednu osobu koja podržava projekat Rio Tinto, osim zaposlenih u kompaniji (koji su finansijski zavisni), mada i mnogi od njih ne podržavaju, ali tamo rade jer im od toga zavisi egzistencija. Mnogi zaposleni u Rio Tintu su već dali otkaze (kako zbog griže savesti – tako i zbog pritiska javnosti), dok veliki broj zaposlenih uveliko traži nova radna mesta u drugim kompanijama kako bi se na vreme „oprali“ i pobegli.

Država se primirila i na svako postavljeno pitanje o Rio Tintu se brani time da je zvanično zabranjeno da se radi sa litijumom. To što država prećutno odobrava nastavak aktivnosti Rio Tintu i ne reaguje znači da ova vlast obmanjuje svoje građane. Moja procena je da će tako ostati do martovskih izbora u Beogradu, jer vlast ne želi da rizikuje novo blokiranje Gazele, pobunu naroda zbog koje će izgubiti vlast u Beogradu. Iako su lokalni izbori, Rio Tinto je jedna od retkih tema koja može da izvede građane Beograda na ulice.

Nije istina da Nemačka već uveliko radi sa litijumom što vlast stalno potencira jer se trenutno radi pilot projekat dobijanja litijuma preko geotermalnih voda a ne iz rude jadarita (za koju mora da se koristi sumporna kiselina) kao što se planira u Loznici. Pri tome, Nemačka je trenutno samo u eksperimentalnoj fazi a njihov institut još uvek radi pilot postrojenja gde se vrši istraživanje jer još uvek nisu dostigli nivo čistoće koji odgovara ekološkim zahtevima EU.

Autor: Stručna analiza – Igor Radošević, analitičar zaštite životne sredine

Reklame