Foto: Pixabay / langll
Reklame

Kod Srba je Đurđevdan veliki praznik. Na Đurđevdan se ustaje rano i odlazi na uranak van grada ili sela. Obično je to proplanak ili livada pored potoka ili reke. Bere se bilje, pletu venčići, igra, peva, uz obavezno jagnje na ražnju.

Foto: www.nspm.rs

Ako je vreme pogodno, dobro je okupati se u reci.

Žene u planinskim krajevima pre sunca idu u planine i beru: koprivu, kopitnjak, cisaču, omilen, odolen, petlovu krestu, petlovo pero, đurđevak, povratu, oman, brizdavac, mlečiku, ječam, zlatnoglav, beli slez, zečije uši, privatnicu, debelicu, vratič, kravljaču, podbel, navalu, kozlac, gorocvet, kukurek, mečju šapu i nalome grančice od leske, drena i graba.

Svaka travka i cvet ima svoje značenje. Majke vode u trave kćerke, a svekrve snahe, pa im pokazuju koja je koja trava. Sve to umešaju u mekinje i nahrane ovce.

Ubrano bilje, korenje, lišće i kopriva pletu se i u venac. Uveže se konopcem i obično stavi u kuhinju.

Ponegde žene naberu vrbove hrane i opašu se njima. Muškarci vrbovo pruće odnose na njivu. Mnogi do tog dana neće da spavaju u prirodi, a od tada kao da se potpuno opuste i prepuštaju prirodi s poverenjem, jer je zima prošla. Toga dana se obično ruča u prirodi, najčešće ćevap na ražnju, prevreo sir, mladi luk i barena jaja.

Đurđevdan je i legendaran kao dan prolećnog okupljanja hajduka – „Đurđev danak, hajdučki sastanak“. Ponegde postoji običaj koji se zove „Đurđevdanski uranak“, kada narod rano ujugru izlazi u prirodu, tamo doručkuje i provede vreme u rascvetaloj prirodi.

Foto: besnopile.rs

Uoči Đurđevdana i Mitrovdana, treba da bude svako kod svoje kuće, jer su ovi dani glava od godine.

U selu Darosavi u Šumadiji domaćin ustane pre zore i odlazi na njivu gde zabada krstiće od leskove grane, a žene kite kuću vencima od mlečike, đurđevka, u koje obavezno upletu i poneku grančicu graba i selena.

Venci se pletu i u Vodicama, Popovom polju, takovskim selima i mnogim drugim krajevima. Obično se stavljaju po kapijama, torovima i štalama.

Venci se u Čačku takođe prave, ali se ne unose u kuću. Devojke iz Popovog polja porane i odlaze u grupama, uz ciku i veselje, da se valjaju po mladome žitu.

Prave ljuljaške i to najčešće na drenovom drvetu. Posle odlaze u brda gde beru zanoveti, zverice, ribice, povratića i još neke trave.

Mnogobrojni su običaji i kod stočara. Tada se izgoni stoka na katune ili bačije, gde ostaje sve do kraja leta. Pre nego što se stoka potera, vrši se prva muža.

U selima na Vlašić planini, pri đurđevdanskom izgonu čobanin legne na vrata tora i pušta da ga ovce preskaču. Uobičajeno je i klanje jagnjeta za Đurđevdan.

U Šumadiji je to unapred odabrano i prazniku namenjeno, a u Jablanici sa jagnjadima odlaze na uranak na planinu Tresku, na koju tada vrše i prvi izgon stoke.

Đurđevdan je, po narodnoj pesmi, bio Krsna slava Marka Kraljevića i vlastelina Mrnjavčevića. Krsno ime Svetog Đorđa proslavljali su i crnogorski vladari iz dinastije Petrovića.

Reklame