Foto: roditeljsrbija.com
Reklame

U narodu se veruje da kada je Bog svecima delio uloge, Svetom Petru je podario brigu nad vinom, pšenicom i ključeve od Nebeskog carstva. Zato on sedi na vratima Raja i ispituje umrle.

Prema narodnom verovanju Sv. Petar je postavio nebeskog kovača na Mesec da ga okuje i sačuva za Zemlju. On šeta Mlečnim putem i moli se pred nebeskim krstom; učvršćuje gvozden stub na kome leži zemlja i koji strašan crni pas stalno grize.

Foto: pixabay / M_Caballero

Sa Sv. Savom je zamenio verige pa se zato dešava da su na Savindan dani topli, a oko Petrovdana odjednom osveži.

Priča se da je neka žena u okolini Kragujevca prala veš na potoku na ovaj dan, kad naiđe starac iz šume i upita je dali zna da je danas Blagi dan?

Žena ne reče ništa nego nastavi da pere. Na to Sv. Petar, jer to je on bio, reče: „Ostaćeš nema do idućeg Petrovdana“. Tako i bi. Žena posta mutava i provede u postu čitavu godinu, a kad dođe Petrovdan ona uskliknu Božije ime. Od tada je išla po svetu, slavila ime svetitelja i pričala ο svom iskupljenju.

Uoči Petrovdana najstariji ukućanin ubere po jedan cvet petrovca za svakog u kući. Svaki cvet nameni po jednom ukućanu, te ih pobode u zemnju na mesto gde ih niko neće dirati. Na sam dan praznika, u ranu zoru dok još niko nije ustao, domaćin odlazi da pogleda cvetove- čiji cvet stoji pravo- biće zdrav, kome je klonuo- biće bolešljiv, a ako je nekom e uvenuo- taj će umreti.

Foto: Patrick Alexander

Rasprostranjeno je i verovanje da na ovaj dan Sveti Petar deli deci jabuke na onom svetu, pa se veruje da pre Petrovdana ne treba jesti jabuke. Mnoge majke, koje su izgubile decu, ranije nisu jele jabuke pre ovog praznika, jer su se bojale da njihovo dete zbog toga ne dobije jabuku na onom svetu.

Foto: pixabay / Capri23auto

Narod iz Raške i drugih mesta okuplja se oko crkve Svetog Petra na ovaj dan. Tu se narod veseli, jede, pije, zapeva i zaigra, sve u slavu Petrovdana. U poslednje vreme to je preraslo u veliki narodni sabor.

Svuda među srpskim narodom se na ovaj dan pale „lile“, gomile granja, obično na katunu, a deca pripreme savijenu brezovu koru u koju naguraju slamu, zapale je i obilaze torove i kolibe.

Foto: opanak.net

U Hercegovini takođe pale velike vatre a deca baklje, samo ih ovde zovu „mašale“.

Milanovčani i seljaci iz okoline, na ovaj dan se skupe oko crkve Savinac. Tada dolaze i bolesni i nemoćni, jer se veruje da je tog dana, voda koja izvire ispod crkve lekovita. LJudi iz Popovog polja se na ovaj dan skupljaju u Zavali.

Foto: opanak.net

Dolaze iz Stoca, Ljubinja, Trebinja i Dalmacije. Kod kuće ostaju samo stari i nemoćni.

Oko manastira se postave šatre i šarene tezge na kojima se prodaje sve i svašta.

Muzika svira od ranog jutra sve dok ne počne manastirska služba. Tada se sve utiša i prestaje svaka kupovina i prodaja. Posle službe veselje se nastavlja do kasno u noć. Pred veče dva izabrana čoveka iz Zavale, idu od tezge do tezge i traže od trgovaca i kafedžija „placarinu“. Svako daje koliko misli da treba, jer je „placarina“, u stvari, prilog za Crkvu.

Reklame